U centru pažnje
Partizanovi košarkaši važili su, pred početak ovogodišnjeg nacionalnog prvenstva, za favorite.
Imena su garantovala ovu pretpostavku. Počev od Ranka Žeravice, nesumnjivo jednog od najvećih stručnjaka i pedagoga koje je ikada ovaj sport upoznao, preko iskusnih Latifića, Zečevića, Farčića, izuzetnog talenta — Dalipagića, veštog — Beravsa, snajperiste — Kićanovića, do Popovića i drugova.
Sve se, međutim, odigralo drukčije od predviđenog. Partizan je — razočarao. Moramo i u ime svih onih koji su decenijama davali svoju naklonost, slobodno vreme i ljubav crno — belim bojama, košarkaškim, to i ovom prilikom konstatovati.
Partizan se, reći će mnogi, plasirao u polufinale Kupa Radivoja Koraća. Došao je do istog stepena i u Kupu Jugoslavije. Ipak, beleže se samo prvaci, zaboravljaju čak i oni koji su bili — drugi. I samo zbog toga, što su „crno — beli“ otpali iz trke za šampionsku titulu, zaslužili su da ih proglasimo za jedno od najvećih razočaranja našeg državnog prvenstva u košarci.
Šta smeta i šta nedostaje Partizanu da uz zvučna imena stekne i naziv najboljeg tima?
Prevashodno disciplina — mislim na onu igračku obavezu kako se i u kojem trenutku meča ponašati. Da li dozvoliti sebi, možda nekada i neiživljenim ambicijama upuštati se u kombinacije koje ne vode ničemu, najmanje rezultatu koji bi bio povoljan za ekipu i košarku u celini, ili se kompletno podrediti rezultatu, timu?
Ne mogu, često, da razumem ni jednog Dalipagića ni Kićanovića koji, inače, važe za veoma plemenite i istinske sportiste kad zaboravljaju osnovni cilj kolektivne igre — tim, mada, istini za volju, on to najmanje čini.
Potencijal, kojim danas raspolaže košarkaški klub Partizana, očigledno nije maksimalno iskorišćeno i ukoliko bi se sve zamisli sprovele u delo, onda ne bismo smeli sumnjati da je na pomolu nova košarkaška ekipa, koja bi trebalo da sruši i sve dosadašnje rekorde u osvajanju titula i trofeja i na međunarodnoj sceni.
No, kvalitet je tu, to je svima jasno. Sad treba samo pronaći onaj dragoceni spreg sila: umešnosti u vođenju igre, konsolidovanju međuljudskih odnosa, shvatanju da bi jedan morao da radi za — sve i svi — za jednog, sve sa ciljem, da se postigne željeni uspeh. U ime onih koji će sutra biti novi poklonici sporta među koševima. I, konačno, u ime tradicije košarkašima kluba Partizan koji je uvek bio među vodećim u košarci naše zemlje.