Blistava nedelja pod koševima: Partizan pobedio uzastopce Zvezdu, Jugoplastiku i Zadar
Tri prvoplasirana tima na prvenstvenoj tabeli poklekla su pred zahuktalom četom Ranka Žeravice. Sve se to desilo u roku od osam dana! Prva na putu našla se „Crvena zvezda“, koja je po drugi put u ovom prvenstvu morala da napusti teren pognute glave pred našim mladićima. U divnom ambijentu pune hale „Pionir“ sjaj „Zvezde“ potamnele su dve naše zvezde: Dražen Dalipagić i Dragan Kićanović, dva košarkaša koja su tek zakoračila putevima slave. Od početka puleni Aleksandra Nikolića krenuli su silovito u želji da se rehabilituju za prošlogodišnji debakl. Međutim „Partizan“ se nije dao zbuniti i počeo je kontraofanzivu koju je strateg sa klupe odlično smislio da bi „potukao“ svog nekadašnjeg učitelja. Otupevši oštricu Zvezdinog napada, onemogućivši glavne koš — getere, „Partizan je polako nametao svoju igru kojoj Zvezda nije mogla da se suprotstavi. Njen brod je polako tonuo, i kapetan je bio nemoćan da bilo šta učini.
Jugoplastika se ugibala pod naletima „crno — belih“
Utorak je bio dan okršaja u polufinalu kupa „Radivoja Koraća“ sa splitskom „Jugoplastikom“. Pošto su sve svoje snage usredsredili na ovo takmičenje Partizanovci su se svim silama bacili u vatru ovog važnog susreta, koji bi, u slučaju pobede, bio korak bliže međunarodnoj afirmaciji ovih mladića. To su bili najsvetliji trenuci ovog „pohoda“. Jedan iskusan tim, predvođen Ratkom Tvrdićem i Šolmanom, mogao je samo da ublaži poraz. Igrači u crnim dresovima održali su čas moderne košarke, koji se neće dugo zaboraviti. Sve je pokušavala splitska ekipa i njen trener Petar Skansi, ali to je bio dan Partizana čiji su se igrači kretali po terenu kao da imaju krila. Opet su najviše uzleteli Kićanović i Dalipagić, koji su svojim efektnim „zakucavanjem“ i brojnim koševima ušli u srca mnogobrojnih ljubitelja košarke kao pravi asovi: Kićanović je u svakom pogledu dobio duel sa mnogo iskusnijim i starijim Tvrdićem kome ništa nije polazilo za rukom. Ostaje nam jedino da zažalimo što nisu uspeli da održe prednost koja bi im sigurno osigurala ulazak u finale. Ovako nam ostaje da danas sa dosta nervoze iščekujemo rezultat iz Splita.
I Zadar je pao!
Najsvežije nam je sećanje na minulu subotu kada se delio megdan sa (već) novim šampionom Jugoslavije, Zadrom. Nervozno su ušli u susret što se odrazilo i na rezultat u početku meča, jer su Zadrani vodili i sa deset koševa razlike. Njihov kapiten i najiskusniji igrač Josip Đerđa bio je nemoćan da bilo šta učini pored svojih čuvara Todorića, Latifića i Kerkeza. Dok su prva dvojica bila bez hrabrosti u napadu. Dušan Kerkez je u najodsudnijim trenucima davao koševe. Ovog puta Partizan je primenio jednu novu taktiku u odbrani koja još nije našla primenu kod naših timova. Ta novina kao da je zbunila Zadrane i pružila mogućnost da se nadoknadi ono što je izgubljeno na početku utakmice. Po treći put je briljirao Dražen Dalipagić. Suvereno je vladao pod svojim košem gde ni duge ruke „Amerikanca“ Ćosića nisu pomagale pred raspoloženim „Prajom“. U napadu nešto slabiji, jer te večeri u Partizanu nije bilo izrazitog šutera, pa je onda razumljivo što je broj postignutih koševa bio nešto ispod uobičajene cifre.
Kićanović je za nijansu igrao bleđe nego u prva dva meča, kao da je bio premoren. Pred kraj utakmice Žeravica je u igru ubacio Borisa Beravsa koji je smirenom igrom mnogo doprineo pobedi Partizana. Na kraju, ne sme se zaboraviti i učinak Branimira Popovića, koji se sa iskusnijim Ćosićem vrlo dobro nosio. Njegov uspeh treba tražiti u tome što je stil jednog i drugog skoro isti tako da je prednost Ćosića bila samo u iskustvu. Ali ta činjenica ne umanjuje izvanrednu igru Josipa Farčića, koga Ćosić dugo neće zaboraviti.
Ta pobeda je ujedno bila i kruna, kraj jedne uspešne nedelje, koja je donela toliko radosti navijačima koji su vatreno bodrili svoje ljubimce. U onim najtežim trenucima kada im je ona bila najpotrebnija.
Ipak, najveće zasluge pripada „čoveku sa klupe“ velikom misliocu, strategu te neobično brze i dinamične igre, čoveku koji je znao da smiri svoje igrače da im da potrebne savete. Tu leži deo uspeha Partizana, jer ga vodi stručnjak velikog znanja.
Budućnost stoji pred ovim stasitim mladićima. Njihova najveća snaga leži u ljubavi i vrednom radu.
Ovo je bila godina njihove pune afirmacije. Partizan nije osvojio prvenstvo, ali je dao puno dokaza o svojoj moći i velikom potencijalu. Ekipa Ranka Žeravice ima tu satisfakciju što je bila superiorna baš protiv najboljih timova. To je istovremeno i indikacija da su oscilacije dolazile onda kada se prema rivalu nije gajilo dužno poštovanje. Dug neiskustvu i mladosti skupo je plaćen. Pa ipak, srce je puno i ako trofej nije osvojen. Partizan danas neguje modernu, dinamičnu, brzu i vrlo efikasnu košarku. U finišu prvenstva unapređena je i igra u odbrani, pa to naše horizonte čini još vedrijim.
Košarkaški tim Partizana — to je nov ponos navijača „crno — belih“.