Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Šta je odlučilo

od

u

Posle trijumfa nad Zvezdom

Nedelja 17. mart. Pravi praznik na Stadionu JNA. Večiti derbi: Partizan — Crvena zvezda. Činilo se kako se tog popodneva sportski Beograd preselio na Topčidersko brdo.

Najstariji beogradski sportski o gigant kao da se povijao pod teretom od preko 60.000 ljubitelja „najlepše sporedne stvari na svetu“. Slika koja impresionira. Na „jugu“ hiljade „crno-belih“ zastava. Na „severu“ navijači Crvene zvezde. Atmosfera dostojna samo najvećih fudbalskih mečeva.

I kada su se ispod južne tribine pojavila jedanaestorica „crno-belih“ predvođenih kapitenom Nenadom Bjekovićem stadion se pretvorio u pravo vulkansko grotlo. „Partizanova loža“, ili kako nazivaju onaj južni deo tribine stadiona gde se okupljaju navijači Partizana podsećao je na pravi „crno-beli“ talas. Hiljade zastava vijorilo se visoko i kao da je imperativno govorilo kako pobeda mora pripasti Partizanu, kako bodovi moraju ostati na Stadionu JNA, kako „crno-beli“ moraju slaviti…

Sada kada je sve gotovo, kada je Partizan slavio pobedu od 2:1, nije teško podsetiti se na sve ono što se tokom 90 minuta dešavalo na zelenom tepihu. Čini se da je Partizan bio više motivisan da još jednom trijumfuje pred svojim navijačima posle izvanredne igre i pobede nad Mostarcima.

Trebalo je imati živaca

Derbi je derbi, ali u sebi nosi uvek onu obavezu da ljubiteljima fudbala pruži uživanje u igri. Okršaj „večitih rivala“, međutim, nagoveštavao je da neće doneti uzbuđenja. Igralo se mlako a samo povremeno pojedini napadi su podsećali da se radi o meču, koji je mogao da izazove onako veliko interesovanje.

Nepotrebno isuviše potencirajući opreznost u igri „crno-belih“ nikako nisu bili ni nalik na onaj furiozni tim iz meča sa Veležom kada su kao osice od početka napadali na gol Marića. Ovog puta početak je bio u stilu taktičkog nadmudrivanja, čekanja da se napravi neka gruba greška i protivnik „kazni“.

Ipak, kako se utakmica odvijala atmosfera je postajala sve „usijanija“. I za jedne a i za druge gol je trebalo da bude ona injekcija koja bi sigurno doprinela da se protivnik još u startu slomi.

Zvezda je prva uspela. Lukavi Karasi je iskoristio samo trenutak nepažnje svog čuvara da bi loptu smestio na pravo mesto Milićevog gola.

I baš taj pogodak kao da je ulio nove snage fudbalerima Partizana. Umesto da ih slomi, on iz je osokolio. Sve više su jurišali na gol izvanrednog Petrovića i prosto „zapalili“ svoj deo stadiona, gde se nalazilo hiljade zastava „crno-bele“ boje.

Tada su odlučili živci. Vukotić je srušio V. Petrovića da bi pravim klasičnim nokautom bio oboren od Jovanovića. Arbitar Ljujić nije se dvoumio — pokazao je beku Crvene zvezde crveni karton!

Sećamo se bilo je to u 25. minutu. Nemile scene su tada počele da se događaju na terenu zahvaljujući fudbalerima „crveno-belih“. Jurili su sudiju, pretili mu, ko zna šta je sve tada upućeno na njegov račun…

Trebalo je pobediti

Partizan je imao nesumnjivu prednost. Fudbalera više, ali i obavezu koja je jasno definisana — trebalo je pobediti. Možda je u tim trenucima bilo najteže baš fudbalerima Partizana. Sve osim pobede u ovoj borbi za njih bi svakako bio veliki neuspeh. Igra živaca donela je prednost četi Damjanovića, ali nikako to nije bio uslov, da se jedan renomirani rival položi na pleća.

Kada je Nenad Cvetković u 44. minutu postavio 1:1 samo je polovina posla bila obavljena. Opasnost je još uvek vrebala, jer zahvaljujući izuzetno raspoloženom Aćimoviću nekako su „crveno-beli“ uspevali da održe ravnotežu na terenu.

Ipak ubojitost napada Partizana postajala je sve više evidentna. Gol prosto da je „visio u vazduhu“. Da ne žalimo za sumnjivo poništenim pogotkom Cvetkovića (pitanje da li je bio ofsajd), ili za prekršajem nad Vukotićem u kaznenom prostoru (šta je onda jedanaesterac?), jer ono što su navijači Partizana priželjkivali ostvario je Živaljević u 74. minutu.

Trebalo je pobediti i četa Damjanovića je to ostvarila. Iako je posle isključenja Jovanovića i 0:1 psihološki pritisak mogao veoma lako da dovede do onog najgoreg — da tim „sagori“ u prevelikoj želji za pobedom — sve je to savladano.

Derbi večitih rivala i to 59. pripao je trenutno spremnijem rivalu!

Slavlje i to zasluženo

U Humskoj 1 sada je slavlje. Nema draže pobede u fudbalu za navijače Partizana od one koja se ostvari protiv Crvene zvezde. Sada tek dobijaju u „težini“ reči golmana Partizana Milića koji je pred utakmicu izjavljivao:

„Biće to pravi derbi. Odlučiće jedan gol, nečija trenutna slabost…“

Partizan je više smogao snage i živce i njegovo slavlje potpuno je zasluženo. U ovakvim mečevima svi faktori odlučuju a sada se može jasno reći da su „crno-beli“ baš u tome u potpunosti nadmašili svog rivala i slavili pobedu od 2:1.