Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

U očekivanju šampionskog proleća koje treba da dođe sa zimom

od

u

Posle bogate prvenstvene sezone pod prvoligaškim obručima

Košarkaši Partizana krenuli su silovito u veliki juriš, na osvajanje titule prvaka. Hteli su da preduhitre trenera, poznatog stručnjaka Ranka Žeravicu, da preskoče jednu godinu i pre roka koji im je on obećao, da ostvare ono što nijedna generacija pre njih nije učinila — da osvoje titulu šampiona.

Kvalitet je postojao: dva sjajna reprezentativca: Dražen Dalipagić, momak snažan, kvalitetan, jedan od otkrovenja nedavno završenog šampionata Evrope u Barseloni, gde je naša nacionalna selekcija slavila prvi trijumf na evropskoj sceni, zatim Dragan Kićanović, izvrstan strelac, čiji su dalekometni projektili razarali protivničke obruče.

Osim njih, tu je i mlada garda, uz, Farčića i Đukića, dobro fizički potkovana…

Veliki skok

„Crno-beli“ su se zaleteli, a zatim — stali. Naišla je kriza u trenutku kada je shvaćeno da od titule neće biti ništa, da mora da se bije velika bitka za bolji plasman u „zlatnoj sredini“.

Trener Žeravica je počesto, posle utakmica, posle onih kada se sa terena izlazilo pognutih glava o6jašnjavao:

„Jednostavno, ne mogu da shvatim te mladiće! Kako mogu da se tako olako opuste, da prepuste inicijativu protivniku, a onda da se nađu u prilici da se grčevito bore za pobedu, ili što manji poraz. U stvari, ako nas protivnik ne pobedi — onda mi sami sebe pobedimo!“

Istina, Partizan je napravio veliki skok u veoma izjednačenoj bici prvoligaša u ovogodišnjem prvenstvu. Konkurencija je bila velika, naročito ona u samom vrhu, gde su bitku vodili sada već novi šampion Zadar, a uz njega bivši prvaci Jugoplastika i Crvena zvezda.

Partizan je razbio, zajedno sa Bosnom, koja predstavlja najveći kvalitetni skok i iznenađenje prvenstva, „visoko društvo“ u kome su se konstantno nalazili donedavno Olimpija, Radnički FOV, OKK Beograd i Lokomotiva.

Dalipagić — Kićanović 967

Zanimljivo je da su strelci Dalipagić i Kićanović zabeležili u 26 prvenstvenih kola 967 koševa, ili skoro polovinu svih koševa koji je dao tim Partizana!

Koliko je to pohvalno, toliko je i za kritiku, obzirom da na listi strelaca, ostalih članova „crno-belih“ skoro i nema. Nekadašnji vodeći, „snajper“ Žarko Zečević nalazi se daleko ispod pedesete pozicije sa samo 261 poenom.

Međutim, hrabri činjenica da na scenu sve više izbija, donedavno, širem auditorijumu poznavalaca košarke, nepoznati Dušan Kerkez, koji po broju datih koševa (213) skoro da je dostigao daleko iskusnijeg Zečevića i što, dirigentsku ulogu sve hrabrije i umešnije uz Gorana Latifića preuzima Dragan Todorić.

Tri „stotke“

Bez obzira što Partizan ima izvrsnih strelaca, prevashodno Dalipagića i Kićanovića „ekipa sa Kalemegdana“ samo je dva puta porazila protivnike sa „stotkom“ — sa 111 i 103. Naravno, ovo je premalo, ali je i odraz stanja u ekipi u kojoj svaki od igrača kao da želi da postigne svoju „normu“, što je vremenski u 40 minuta igre, nemoguće.

I završni saldo ne ide baš u prilog timu koji je pretendovao na titulu. Pozitivna razlika od 96 koševa, sa ukupnom koš-razlikom 2176:2080, uz 14 pobeda i 12 poraza, svakako, nije adekvatna slika onog što Partizan može da pruži.

Vraćeni dugovi

Jedna od satisfakcija košarkaša Partizana i njihovih simpatizera, leži u podatku da je u prvenstvenim okršajima dva puta nadigrana Crvena zvezda, večiti rival s kalemegdanskih terena.

Razbijen je jedan kompleks koji je vukao korene decenijama. Nova generacija koja nosi „crno-beli“ dres ne priznaje tradiciju, veličine i — pretnje.

Epiteti

Dalipagić — još uvek prva violina, još uvek nenadmašan pod obručima, sa atraktivnim „zakucavanjima“. Ako bi još radio na fizičkoj spremi i usavršavanju skoka leteo bi, stvarno, nebu pod oblake.

Kićanović — strelac koji umešno i neočekivano razara protivničku odbranu ima svoje stalno mesto u timu i kao da se rodio u „crno-belom“ dresu.

Popović — odigrao je prvenstvo koje je, pa mnogo čemu, njegovo. Jer uspeo je da se dokaže i da obezbedi stalno mesto u onim taktičkim varijantama koje zahtevaju najdelikatnije rešavanje.

Dragan Todorić i Goran Latifić su — pozadinci na koje se sve više oslanja tim, uz Beravsa bekovi čija je pomoć u pojedinim fazama igre bila izuzetno korisna.

Kerkez je stekao poverenje, a njegov šut otvorio mu širom vrata pod obručima.

Zečević u novoj ulozi, i Đukić na pojedinim utakmicama odlične partije.

Bez obzira na mane, kojih je daleko manje nego što su kvaliteti Partizan uz jednog dobrog centra kome bi Farčić poslužio kao ispomoć, može mirno da uplovi u novo prvenstvo sa daleko većim šansama nego u ovom, koje je upravo završeno.

„Crno-beli“ su, slobodno se može reći, u očekivanju svog šampionskog proleća koje treba da dođe sa zimom.