Godišnja skupština atletičara sumirala uspešne rezultate u protekle dve godine — Postignuti zapaženi rezultati: na atletskim borilištima, u uspostavljanju odnosa u klubu na samoupravnim osnovama, omasovljavanju atletike i organizacionom sređivanju prilika u klubu. — Usvojen samoupravni sporazum o udruživanju atletskog kluba u JSDP i novi statut. — Bez devijantnih pojava u klubu.
Pošto je prisutne podsetio da se skupština kluba održava godinu i po dana posle donošenja pisma druga Tita i Izvršnog biroa Predsedništva SKJ, predsednik Upravnog odbora, Mirko Kosorić, istakao je da su ovi zaključci kao i zaključci atletskih foruma Beograda, Srbije, i Atletskog saveza Jugoslavije bili jedini putokaz u radu atletskog kluba Partizan…
„I pored minimalnih uslova za rad i pripreme atletičara, koje su se najviše ogledale u finansijskim teškoćama kluba, skupim zakupom objekata za trening, mi smo se suočavali i sa mnogo ozbiljnijim problemima, koje smo uz veliko zalaganje svih atletičara, funkcionera i prijatelja ovog kluba uspevali da savladamo. A ako nemamo ni jednog profesionalnog trenera, uspesi kluba u 1972. i 1973. godini su vrlo dobri. Sredstva koja dobijamo od SOFK-a Srbije i SOFK-a Beograd nisu toliko mala koliko sporo pristižu…“
Na skupštini su se čula mišljenja da bi ova sredstva namenjena atletskom klubu pristizala brže kad ih ne bi zadržavalo Društvo koje tek posle urgencija vrši preraspodelu sredstava na žiro-račun atletskog kluba. „Ne radi se dakle samo o veličini sredstava, već i dinamici njihovog pristizanja“, izjavio je dr Čermak, koji je prisutne podsetio da je atletski klub Partizan jedan od najstarijih klubova u zemlji i da treba sve učiniti da se klub vrati na staze stare slave.
Briga o sportisti — radnom čoveku oduvek je bila glavna preokupacija nadležnih u klubu. Mnogo je do sada učinjeno da atletičari reše svoje stambeno pitanje, da posredstvom kluba dobiju radno mesto, pomagano im je prilikom upisa na fakultete i razne škole…
Dosta učenika govorilo je i o saradnji dvaju najjačih atletskih kolektiva u Beogradu, Partizana i Crvene zvezde. Pošto je konsultovano da ova saradnja ni izdaleka nije iskorišćena, kako po formi tako i po sadržaju, napomenuto je da bi zajednički jezik buduće saradnje sva više trebalo da bude omasovljenje atletike u školama i radnim kolektivima kao i prilikom gostovanja ovih klubova u unutrašnjosti što je, pokazalo se, najbolji vid propagande atletskog sporta.
Učesnici u diskusiji su stakli izvanredno dobru saradnju kluba sa JSD Partizan, Atletskim savezom Beograda i Srbije kao i sa SOFK-om Savski Venac, radio-televizijom i atletskim klubovima iz unutrašnjosti. Poseban vid saradnje neguje se sa inostranim klubovima, Honvedom iz Budimpešte i Legijom iz Varšave.
U obrazloženju završnog računa za 1973. godinu čulo se da je atletski klub dve poslednje godine poslovao bez gubitaka, tačnije u 1973. godini zabeležen je suficit od 10 miliona starih dinara.
Dosadašnji član Predsednika kluba, dr Milisav Živaljević, obratio je pažnju prisutnih na izvanredan značaj zdravstvene zaštite u klubu rekavši da je ona ne samo preventivnog nego i stimulativnog karaktera. On je osvrćući se na taj problem istakao dobru volju fudbalskog kluba Partizan da svog klupskog lekara ustupe atletičarima.
Na kraju skupštine data je razrešnica dosadašnjim organima uprave i izabrani su novi. Izuzetni značaj dat je novom samoupravnom telu Zboru atletičara i amaterskih radnika koji predstavljaju okosnicu samoupravljanja u atletskom klubu.
U nedostatku prostora u listu imena novoizabranih funkcionera u raznim telima atletskog kluba, objavićemo u našem sledećem broju.
Skupština je završila rad upućivanjem pozdravnog pisma drugu Titu u kojem se izražava odlučnost svih pripadnika članova kluba da ako zatreba svakog časa napuste atletska borilišta i stave se u službu odbrane svoje domovine.