Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Fudbal na „sedmom kontinentu“

od

u

Odjeci sa pionirskog Mini-kupa Evrope u fudbalu: Pioniri-fudbaleri najboljih evropskih fudbalskih nacija učinili su da Mini-kup Evrope u Montegiju postane jedinstvena manifestacija prijateljstva najmlađih građana sveta

Sportski aspekt nedavno održanog Mini-kupa Evrope na kojem su pioniri Partizana bili dostojni propagatori jugoslovenskog fudbala, imao je, po rečima njihovog trenera Alekse Atanackovića, znatno šire odjeke. Oni se, pre svega, ogledaju u zbližavanju najmlađih sportista i izvan fudbalskih borilišta, u manifestovanju spontanog prijateljstva koje će u sećanju organizatora i učesnika ostati nezaboravna uspomena.

ATANACKOVIĆ: Naši pioniri stanovali su u jednoj školi zajedno sa pionirima Ajntrahta, Ajaksa i Fejenorda. Bilo je pravo uživanje posmatrati pionire kako sklapaju poznanstva, izmenjuju adrese, interesuju se za običaje i način života svojih novih poznanika. U tim trenucima činilo nam se kao da se radi o starim prijateljima. Duhom takvog prijateljstva bili su ponajviše ispunjeni i njihovi susreti na sportskom polju. Tome je, mora se ređi, doprinela francuska štampa, u prvom redu „Frans fudbal“ koji je Mini-kupu Evrope u Montegiju posvetio čitave tri stranice. Izvanredna srdačnost domaćina i njihovo poslovično gostoprimstvo do te mere su povoljno uticale na zdrav takmičarski duh da je sve vreme, na svim sportskim borilištima provejavao pravi olimpijski duh.

P. VESNIK: Pamtite li neke zanimljive detalje sa ovog turnira?

ATANACKOVIĆ: Bilo ih je mnogo. Na primer, publiku na ovom turniru sačinjavali su uglavnom vršnjaci fudbalera. Početne udarce izvodile su devojčice, a da kuriozitet bude veći neke utakmice sudile su dve žene. Njima bi, slobodno mogu da kažem, na suđenju mogle da pozavide mnoge iskusne sudije muškog pola. Posvećena je velika pažnja da se najmlađi upoznaju sa jedinstvenim znamenitostima Pariza. Sve ekipe posetile su Luvr, Ajfelovu kulu, Notr-dam, Jelisejska polja…

P. VESNIK: Čuli smo da Nemci i Holanđani poklanjaju veliku pažnju najmlađem uzrastu fudbalera i da su u tome ispred nas.

ATANACKOVIĆ: Da, bio sam impresioniran onim što sam video u njihovim klubovima. Treneri nekih zapadnoevropskih ekipa bili su ubeđeni da se šalimo kada smo ih upoznali sa činjenicom da naši pioniri treniraju samo na jednom terenu, koji još nije ni travnat.

I možda zato već ovo poređenje dovoljno govori da za početne uspehe nisu presudni uslovi za rad, već prevashodno talenat. Tek kasnije odlučuju i ostali faktori! Naši dečaci su ne samo plasmanom, već i izuzetnim držanjem bili dostojni predstavnici jugoslovenskog fudbala.

To potvrđuje i odluka organizatora Mini-kupa Evrope da iduće godine pozove još dve jugoslovenske ekipe na ovo veliko takmičenje.