Osvrt: Selektori prilikom određivanja nekoliko reprezentativnih selekcija ponovo zaobišli takmičare i trenere Partizana
Crno-bela boja je izgleda mrska i bokserskim selektorima. Prilikom određivanja nekoliko reprezentativnih selekcija takmičari i treneri Partizana jednostavno su zaobiđeni.
Ako Milosav Popović i Šekularac nemaju mesta među jedanaestoricom najboljih jugoslovenskih boksera sigurno je da bi među dvadeset i dvojicom morala da se nađu njihova imena. Popoviću se, međutim, za glavni greh uzima što ne želi da bude sparing partner Parlovu i što zahteva da se priprema sa klupskim trenerom. A, Šekularac je navodno neozbiljan.
Ima istine u tome da pomenuti takmičari poseduju neke greške. No, to je svakako daleko manje zlo nego što niko od odgovornih iz Bokserskog saveza Jugoslavije nije ni pokušao da ih ispravi. Istovremeno se drugim takmičarima gleda kroz prste i za daleko krupnije greške.
Određivanje kandidata za turnir „Zlatni pojas“, koji se uskoro održava u Bukureštu, najbolji je primer diskriminacije selektora prema takmičarima Partizana. Boje naše zemlje braniće i veterani Popov i Vukušić, iako u njihovim kategorijama (laka i teška) trenutno postoje sigurno petorica boljih predstavnika.
Među trenerima za pripreme jugoslovenskih boksera za razna međunarodna takmičenja nalaze se i veteran Mekić i pomoćni trener beogradskog Radničkog Bratislav Krstić. Što se tiče stručnosti ovi ljudi su i pre deceniju i više znali što i sada. Ili su ranije neopravdano zapostavljani, pa bi neko zbog toga morao da odgovara, ili se treneri koji se sticajem okolnosti nalaze u vrhu jugoslovenskog boksa plaše svoje pozicije…
Mislim ipak da se pravi odgovor krije u rečima trenera banjalučke Slavije Predraga Krstića — da je briga oko sastava i pripremanja nacionalnog tima monopol pojedinaca i da Sekretarijat Zbora trenera BSJ postoji samo na papiru.