Akcije za obuku neplivača i dece sprovodi niz godina veoma uspešno i naš plivački klub. Plan je uglavnom posvećen radu sa najmlađima. Preko sredstava informisanja, Partizan svake godine, ujesen, pred početak nove plivačke sezone obavesti zainteresovane roditelje da decu do desete godine starosti dovedu na bazen dvorane Vračar ili starog DIF-a u Deligradskoj ulici. Tu započinje sistematski rad. Veći broj prispele dece već zna da pliva, ali postoje i oni koji stiču prva znanja o uspešnom održavanju na vodi. Iz takve mase, koja broji i do sedam stotina dece, selekcijom se izabere četrdesetoro koji prelaze u školu plivanja, gde će ih klub pripremati za takmičenja.
Cela grupa se šalje na takmičenje, da bi se prema postignutim rezultatima izdvojili najbolji koji poprimaju status najmlađih članova plivačkog kluba.
Dečaci i devojčice na taj način izabrani imaju pravo da se takmiče u konkurenciji najmlađih do desete godine starosti. Čim navrše prvu deceniju života, automatski prelaze u stariju ekipu, takozvanih mlađih pionira u kojoj se mogu takmičiti još daljih dve godine. Posle navršene dvanaeste godine života postaju stariji pioniri, a ulaskom u petnaestu prestaje njihov status pionira i oni prelaze u juniore.
U početku najmlađi treniraju dva puta nedeljno da bi postepeno prešli na svakodnevne treninge. Deca na bazen dolaze u pratnji roditelja, koji sa pažnjom i neskrivenim ponosom prate rad već pravih malih sportista. Rukovodstvo kluba i trener organizuju, prema potrebi, roditeljske sastanke, na kojima ukazuju roditeljima na korisnost plivanja, savetuju ih kako da podese detetu ishranu, kako da ih odevaju za dolaske i odlaske sa treninga, naročito u zimsko vreme. Pojavi se katkad dečak ili devojčica koji još uvek ne zna sam da se obuče, ali tu su drugovi i drugarice koji pomognu.
Poletarac
Jedna od najuspešnijih ekipa Partizanovih plivača je generacija rođena 1962-63.
Sa njima je u klubu započet sistematski rad oktobra meseca 1971. god. da bi veoma brzo već, naredne godine u Ljubljani postali prvaci među najmlađim plivačima u Jugoslaviji. Sledeće, 1973. prešavši u kategoriju mlađih pionira s jednakim uspehom su nastavili takmičenja. Ubedljivo su u konkurenciji 23 ekipe vršnjaka zauzeli prvo mesto, da bi isti uspeh postigli i ove godine u Beogradu. Na svom bazenu su od 24 trka osvojili 16 prvih mesta.
Iz ove uspešne generacije poniklo je nekoliko državnih rekordera. Da vam ih predstavimo: Antonić Zoran (1963) pa 800m kraul, Tanasković Nenad (1962) drži tri rekorda: na 50m i 100m delfin i na 200m mešovito, Vujović Davor (1962) na 100m i 200m leđno, Babić Milena (1962) na 200m leđno i Malović Snežana (1962) na 800m kraul.
Pored ovih, najuspešnijih, boje Partizana su branili: Koprivica Matija, Matić Milan, Antonić Siniša, Popović Petar, Sirđanski Zoran, Stanković Miodrag, Jančić Dubravka, Kostić Antonija, Stevanović Ivana, Moreti Olga, Tomić Dragana, Radojčić Svetlana, Malović Aleksandar, Race Vojko i Nedeljko Milan.
Neki od njih imali su čast da brane klupske boje na internacionalnim mitinzima, odmeravajući snage sa vršnjacima iz Istočne Nemačke, Italije, Mađarske i Bugarske. Vujović Davor je u Zagreb na jednoj takvoj manifestaciji osvojio u jakoj konkurenciji bronzanu i srebrnu medalju, a njegov klupski drug Tanasković Nenad dve bronze. U italijanskom gradu Trentu među 2500 plivača naši predstavnici su se plasirali oko petog i šestog mesta i za ekipni plasman dobili lep pehar.
Ovi podaci nam najbolje pokazuju da se naši plivači mogu u početku ravnopravno nositi sa vršnjacima jakih plivačkih nacija, ali da kasnije iz različitih okolnosti (uslovi rada i odnos škole i sporta) nedostižno zaostanu za njima.
Rukovodstvo i njegovi problemi
Navedeni uspesi najmlađih sportista naše goleme sportske porodice, ne bi bili mogući da se sa njima ne radi stručno u čemu glavnu reč vodi trener Ivica Matković asistent na katedri plivanja na DIF-u. Nekadašnji dugogodišnji plivač Partizana uporedo obučava najmlađe i priprema magistarski rad iz oblasti plivanja.
Trener Matković je jedino u radnom odnosu dok svi drugi članovi uprave rade na amaterskoj bazi, iz ljubavi prema ovom lepom i nadasve korisnom sportu.
Velike teškoće u radu kluba zadaju nedovoljna novčana sredstva. Ukupni rashodi u toku godine kreću se u visini sume od 70 starih miliona, od čega tri se utroši na plaćanje bazena (jedan čas staje od 25-30.000) a preostale dve trećine pa troškove takmičenja i na stipendije seniora. Dotacijama gradske i republičke SOFK-e klub pokriva iznos od 40 miliona dinara, za ostalo se snalazi pomoću reklama.
Ako zađemo malo dublje u sistem dotacija SOFK-e uoči se interesantna stvar. Klubovi primaju sredstva prema ostvarenom uspehu seniora. Veliki deo tih sredstava odlazi na najmlađe da bi oni jednog dana takmičeći se u konkurenciji seniora povratili klubu uložena sredstva, koja će se i dalje ulagati u radu s najmlađima.