Reprezentacija dobila novog kapitena
Na nedavno održanom dvoboju jugoslovenskih i španskih plivača na Ohridu, naša reprezentacija je dobila novog kapitena, 24-godišnjeg delfinaša, člana PK Partizan, Aleksandra Pavličevića. Ko je taj mladić, kome su drugovi iz reprezentacije izglasali poverenje?
Saša, kako ga drugovi iz milošte zovu, rođen je 1950. U Beogradu i uglavnom život je proveo na Dorćolu. Igrao je kao 10-godišnjak košarku u podmlatku OKK Beograd, a izvesno vreme se bavio gimnastikom, dok je stanovao u profesorskoj koloniji na Paliluli. Od 1962. ozbiljnije se posvetio bazenu i plivanju…
PAVLIČEVIĆ: Prve instrukcije dobio sam od Peđe Stanojevića, sadašnjeg kondicionog trenera fudbalera s Karaburme, u Partizanu sam proveo prve godine, ali ubrzo, pošto je ispao iz Prve lige, odlučio sam da pređem u redove Juga iz Herceg Novog. Trenirao sam, preko leta, tri godine, da ne bih izgubio vreme, dragoceno u tom periodu za normalan razvoj plivača. Usledio je moj povratak u Partizan, kad je on vratio status. U tom razdoblju sam trenirao pod nadzorom šjor Mirkovića, Barbijerija i drugih, da bih od 1971. brigu nada mnom preuzeo današnji trener Pavlović.
Već te predolimpijske godine, Pavličević postiže izvanredne rezultate. Postao je prvak države na 100 m. delfin stilom i taj naslov se treću godinu pripisuje uz njegovo ime. Nije, do danas, uspeo da obori rekord Depola u velikim 50 m. bazenima, u vremenu 58 sekundi i pet desetina ali je, zato, postao rekorder u malim, 25 m bazenima, sa odličnim 58,1 sek.
PAVLIČEVIĆ: Pripremao sam se za Olimpijske igre u Minhenu, trenirao i po šest časova dnevno, ali nisam plivao najbolje. Na nedavno održanom Svetskom šampionatu u Beogradu, mnogi su polagali velike nade u našu štafetu 4×100 i mešovito, u kojoj smo plivali Nenad Miloš, Divjak, Lustvig i ja, ali ni tada nismo opravdali poverenje. Dovoljno je da jedan od nas pliva ispod svojih mogućnosti, pa da sav trud padne u vodu. Rekord Jugoslavije drži štafeta, u tom sastavu, koji sam rekao, u vremenu od 54 sekundi i četiri desetine.
U poslednje vreme, kako i sam Saša priznaje, trenira manjim intenzitetom, jer se s velikim interesovanjem posvetio fakultetu, koji traži neprekidan i studiozan praktičan rad.
PAVLIČEVIĆ: Studirao sam jedno vreme biologiju. Sada sam upisao novootvoreni smer na Prirodnomatematičkom fakultetu, molekularnu biologiju ili jasnije genetiku, koja me okupirala. Ova se nauka, uglavnom, zasniva na istraživačkom radu, pa je to čini posebno zanimljivom.
— Ja sam čovek koji, u isto vreme, ne može da obavlja dobro dva posla. Sada sam plivanje prilično zapostavio, ali to ne znači da sam mu rekao — zbogom. Volim sport neiscrpno i osećam da u plivanju nisam rekao poslednju reč.
Pavličević je u pravu, jer u plivanju delfin stilom vrhunski rezultati se postižu u toku treće decenije života, kad telo osnaži i postane još izdržljivije.
Saša je od 1969. stalni član reprezentacije. Učestvovao je na nekoliko Balkanijada, Mediteranskim igrama, Olimpijadi, Svetskom prvenstvu i nizu mitinga. Jedino do sada nije branio boje Jugoslavije na Evropskom prvenstvu, ali mu se ukazuje prilika i za to, avgusta u Beču. Sve u svemu, on ima sedamdeset nastupa za reprezentaciju, što predstavlja zadivljujući bilans.
Aleksandar je novopečeni suprug. Januara se oženio i njegova supruga, studentkinja filološkog fakulteta, koja do tada nije imala nikakve veze sa sportom, zavolela je plivanje i vrši snažan uticaj na supruga da s većim elanom obavlja svakodnevne treninge.
Zahvaljujući dugogodišnjem bavljenju sportom, Aleksandar je obišao celu Evropu, osim Skandinavije. Od svih zemalja u najlepšem sećanju mu je ostala Grčka i taj narod.
Sa brojnih putovanja obogatio je kolekciju ploča džez i klasične muzike.
Na kraju ovog upoznavanja da vam otkrijem i malu tajnu: Aleksandar Pavličević je navijač OKF Beograda, kako kaže, neutralan je, a za Partizan se odlučio zato što je imao bolje vaterpoliste od suparničkog tabora — Crvene zvezde!?