Komentar utakmice Bor — Partizan 1:0: Prvenstvo sreda—nedelja ostavilo je traga i „crno-beli“ nisu delovali tako ubedljivo kao u Novom Sadu
Partizan je u zao čas gostovao u Boru. Domaćin se nalazi na ivici ambisa, pa se znalo da će Borani nadčovečanskim naporom nastojati da obezbede pobedu koja bi ih bar za pedalj udaljila od puta koji vodi u provaliju. Tako je i bilo. Domaćin je učinio sve da bi osvojio dva boda. Ali, treba istaći da su ta nastojanja u potpunosti bila u okvirima fer-pleja. Ničeg očajničkog, nekorektnog, grubog ili nasilničkog nije bilo u igri tih nesrećnika koji nastoje da ostanu u vrhunskom fudbalu.
Protivniku, kao i sudiji, treba odati svako priznanje. To što smo poraženi razloge treba tražiti u našoj igri. Pre svega bilo je jasno da se u oštrom ritmu ne mogu igrati utakmice sredom i nedeljom. Partizan je u Boru delovao umorno. Ne može se reći da se igrači nisu borili, da nisu želeli bodove, pobedu, premiju… Ali, toga dana nisu bili spremni za podvig.
Delimično opravdanje leži u tome što je protivnik imao znatno jače motive: opstanak u ligi! Partizanovi igrači žele da budu četvrti i da učestvuju u jednom velikom evropskom takmičenju kao što je Kup UEFA. Od dve želje pobedila je ona veća.
U poluvremenu „crno-beli“ su igrali ispod svojih mogućnosti. Tek su se u nastavku razdrmali, bili agresivniji, ambiciozniji, ali sve je to bio veliki promet, mala zarada. Nije bilo pravih šansi. Najveća gol-pozicija na celoj utakmici ukazala se Nenadu Bjekoviću tri minuta pre kraja. Pucao je oštro, igrački reagovao, ali je golman bio na mestu i refleksno odbranio taj šut. Tako je nestala i poslednja nada da se izmeni rezultat.
Realno mereći Bor je bio bolji tim i zasluženo je pobedio. I ukoliko Partizan ne bude četvrti na tabeli ne sme da se ljuti na druge, već na sebe. Jesenas je mnogo propušteno. Nešto je nadoknađeno ali to nije dovoljno da bi se ostvario bar i onaj utešni plasman.
Ovogodišnje prvenstvo Partizan je počeo sa naglašenim ambicijama. Hteo je mnogo, postigao je malo. Zatim je došlo do promene u stručnom štabu. Izmenjena je kompletna atmosfera, pa i duh ekipe i sve je krenulo nabolje. Da su Bjeković i njegova četa dobili one bodove kod kuće, koji su očekivani, planirani, jer je Partizan slovio kao favorit finiš prvenstva bi bio još dramatičniji, jer bi se i „crno-beli“ borili za titulu prvaka. Na žalost, to se nije dogodilo, pa se sve svelo na tri, odnosno dva tima.
I pored poraza u Boru možemo konstatovati da Partizan progredira, ide napred. Možda smo mi svi malo nestrpljivi, hteli bi smo više i brže da se sve to odvija. Ali, u fudbalu se nikakav uspeh ne postiže preko noći.
Još ćemo jednu sezonu ostaviti iza sebe. Možda manje mrzovoljni ali će nam pogled u budućnost, baš posle ovog šampionata, biti vedriji, optimističkiji, jer se pokazalo da pristižu mlade snage. Sve su to talentovani mladići, školovani fudbaleri i gotovo svi su uspešno položili ispit već na debiju ili odmah posle toga.
Kakav će sastav „crno-belih“ biti u novom prvenstvu teško je predvideti. Jedno je sigurno: biće mnogo kandidata za prvi tim! Ta konkurencija će učiniti da se niko ne oseti sigurnim i unapred pretplaćenim za mesto u timu. Zato se možemo nadati da će svaki onaj ko bude obukao dres učiniti sve da ga i na idućoj utakmici ponese. A već to mnoga znači.