Danial Temim najavio žetvu svojih rekorda
Drugi avgust 1974. godine. Stadion „Levskog“ u Sofiji. Prvi dan takmičenja na 33. Balkanskim atletskim igrama. Na skakalištu se nalaze dva vrsna atletičara. Jugosloven Temim i Rumun Joanu.
Sudije su podigle lestvicu na visinu od 217 sm. Zalet Temima. Skok i lestvica ostaje na svom mestu. Prvi pokušaj i — uspeh!
Rumun Joanu nije više u stanju da prati Partizanovog skakača: otpada na ovoj visini.
Temim se ne zadovoljava postignutim rezultatom. Oseća da je to „njegov dan“, da može još više da skoči. Sledi pokušaj na visini od 2,20 m. Nov zalet, skok i Temim ulazi u istoriju naše atletike.
Rođen je nov rekorder i balkanski prvak.
Uspeh Daniala Temima obeležen je na veličanstven način. Oboren je nov jugoslovenski rekord u skoku u vis. Rezultat od 2.20 m. je samo potvrda činjenice, da uspeh u Sarajevu od 16. juna ove godine nije bio slučajan i da je Danial Temim u ovom trenutku najbolji skakač u Jugoslaviji.
S naporom u Partizan
Mislimo da je ovo pravi trenutak da se vratimo nekoliko godina i da se podsetimo kako je započela sportska karijera mladog Temima. Priča uobičajena, kao i svaka druga.
Atletikom je počeo da se bavi 1970. godine, ni on sam ne zna kakav ga je fluid odvukao prema tom sportu. Možda zato što je tako htela njegova nastavnica Dika Grebenac; možda zato što ga nije privlačila košarka, koju je igrao u „Lokomotivi“; možda iz „inata“ roditeljima, koji su mu u to vreme sprečavali bavljenje sportom.
Kako bilo da bilo, on se obreo u atletskom klubu „Velež“, gde je oberučke bio prihvaćen od trenera Mustafe Isovića i tu ostao četiri godine. Od Isovića je naučio mnogo. Njemu ima da zahvali za upućivanje u sve tajne skakačke veštine, za strpljenje koje je tokom ovih četiri godine pokazao, da od nepoznatog dečaka, možda, jednog dana stvori šampiona.
Darovitost mladog Daniala bila je tako markantno izražena, da ga je trener, istina, „teška srca“ pustio da pređe u Partizan. Svestan da uslovi pod kojima trenira njegov pulen nisu najbolji, a i činjenica da je prerastao okvire „Veleža“ bili su presudni da mu sam predloži odlazak iz matičnog kluba.
Prošle godine je nastupio kao pojačanje Partizana u susretu sa Honvedom. Bio je prijateljski prihvaćen od drugova iz „crno-belog“ tabora. Osećao se kao kod svoje kuće. Uvideo je da je Partizan taj koji može da mu pruži sve ono, što mu je potrebno da izraste u pravog šampiona.
Međutim, i u njegovom slučaju, kao i u mnogim drugim (kada je reč o prelasku sportista u Partizan) bila je prisutna ona žalosna praksa — stvaranje afere. Jednom mladom i nedorečenom atletičaru, koji je stremio ka nečem višem natovareno je teško breme skandala, koji je pretio da dobije međurepubličke okvire. Atletski savez BiH u želji da osujeti prelazak Daniala u Beograd i veže ga za Sarajevo digao je veliku prašinu. Nisu poštovali želju mladog čoveka, a ni njegovog kluba, da sam bira sredinu u kojoj će da živi, studira i bavi sportom.
Ipak, sve se završilo srećno i po Temima i Partizan.
Pravi šampion
Dolaskom u Partizan, nastupa prekretnica u njegovoj sportskoj karijeri. Iako još junior, Temim iz dana u dan pruža obilje dokaza o svojim izuzetnim kvalitetima. Ima sve fizičke i psihičke osobine, koje se od jednog atletičara traže: izvanredan odraz, brzinu, koncentraciju… On je na atletskom borilištu vrlo ubedljiva ličnost.
Pravi šampion!
Skače „flop“ stilom, koji je usvojio odmah posle Olimpijade u Meksiku. Gledajući televiziju, postao je jedan od poklonika Fozberija — prvog skakača na svetu, koji je lestvicu preletao leđima, a ne grudima. Pored ovih atributa Danial poseduje jedan od glavnih kvaliteta: veru u svoje moći i sposobnosti.
Ipak, svestan je da mora još mnogo da uči, jer ostaje istina da se posledice komotnog rada, na samom početku sportske karijere u „Veležu“, još osećaju. Mada po prirodi brz, on u zalet ide sporo. Slabosti su mu: snaga i izdržljivost. To su greške, koje je zajedno sa novim trenerom Milanom Vasiljevićem, na vreme uočio i na njihovom otklanjanju radiće se tek ove zime. Zbog toga što je njegov trening u Mostaru više odgovarao rekreaciji, trener sa njim još ne radi pod punim opterećenjem.
Sistematski rad, povoljni uslovi za trening u Partizanu i daleko intenzivniji trening doprineli su da se kao sportista oseća „stabilno“. Kod njega nema naglih uspona i padova. Konstantno napreduje. Posmatrajući ga, niko ne bi rekao, da se u jednom tako skromnom i mirnom momku krije toliko samopouzdanja i energije. Nema tremu za vreme takmičenja. I bez obzira na njegovih 19 godina, ponaša se kao pravi šampion, kada su u pitanju rezultati i borba za osvajanje svakog santimetra visine.
Psihički, mada prilično izrastao, još je pravi dečak, koji prvu radost, posle oborenog državnog rekorda deli sa svojim ocem. Ostavlja skakalište i raširenih ruku trči u zagrljaj svome roditelju. Slika ljupka i simpatična i gledalac ne može da ostane ravnodušan prema tom spontanom izlivu. Bila bi nepravda ne spomenuti da Danial u svom nastojanju da postigne ono najviše, ima punu podršku svojih najbližih: majke Enise i oca Ahmeta.
Veoma suptilan, teško preživljava svaki poraz, svaki neuspeh i nepravdu. Juniorsko prvenstvo u Zagrebu 1973. godine, ostaće mu u lošoj uspomeni, jer je „propuštao“ sve visine do 200 sm, uveren da će je kao od šale preskočiti. Međutim, prevario se, nije uspeo. Ostala je žal za neuspehom i iskustvo da ništa više neozbiljno ne shvata. Teško mu je bilo i kada su mu iz Saveza BiH osporavali prelazak u Partizan. Ti isti ljudi pojavili su se kao delioci pravde, kada je trebalo da promeni klupske boje. Ali, nisu našli za potrebno da mu čestitaju dva oborena rekorda od 211 sm. i naziv najboljeg skakača u republici.
Velike želje
Prava je istina da u početku svoje sportske karijere Danial trening nije shvatao ozbiljno. Nije želeo da se odrekne bilo čega. Međutim, danas, kada mu se atletika uvukla u svaku poru i postala neophodna spreman je da se žrtvuje. Rešen je i na asketski život samo da postigne ono najviše — obaranje svetskog rekorda od 230 sm. Jednom rečju postao je zaljubljenik atletike — njen rob.
Ovoj želji se pridružuje i niz drugih želja: da završi na vreme fakultet Političkih nauka; da pobedi na Evropskom prvenstvu septembra; da učestvuje na Olimpijskim igrama 1976. godine kada očekuje i svoje najbolje rezultate.
Mladi Temim vlastitom intuicijom oseća da može postići i više od dva nacionalna rekorda i zato je spreman i na najveća samoodricanja, kojih do sada nije bilo.
Konačno, posle dugo godina čekanja Partizanov atletski klub dobio je jednog vrsnog skakača, višestrukog juniorskog i seniorskog rekordera čije su mogućnosti neizmerne. Jer poslednji rekordni skok od 220 sm. nije njegova prava vrednost. Temimove granice su daleko više. Ako ovako nastavi da radi sigurno će uspeti da obori još neki rekord.
Trenira dva puta dnevno. Kada je van stadiona, svoje slobodno vreme provodi, uglavnom, čitajući naučno fantastične knjige — naročito Žil Verna. Čest je posetilac bioskopa, hobi su mu razglednice. Rado je u društvu svoje devojke Dragane, koja je takođe atletičarka Partizana.
Jedan je od retkih došljaka, koji nije osetio žal za rodnim krajem. Živi i trenira u Sportskom centru u Košutnjaku. Svi ga vole i svuda je rado viđen i prihvaćen kao drug. Suviše tih i povučen za jednog šampiona brzo pleni simpatije okoline. Međutim, ume i te kako da se naljuti. Tada se potpuno povlači u sebe i ume i beskrajno dugo da ćuti. Preterano osetljiv ne reaguje na nepravdu okoline, već se povlači.
Eto, to bi bila priča o Danialu Temimu sportisti i čoveku, od koga očekujemo da nastavi i još uveća svetlu tradiciju atletskog kluba Partizan, kluba koji je bio dugi niz godina najbolji kolektiv u zemlji.
Lična karta
Danial Temim — Rođen je 6. marta 1955. godine u Mostaru. Atletikom je počeo da se bavi 1970. godine u mostarskom „Veležu“, gde je proveo četiri godine.
Visok 1,88 sm.
Težak 70 kg.
Neoženjen.
Student prve godine fakulteta Političkih nauka.
Za juniorsku reprezentaciju nastupio četiri puta, dok je boje A reprezentacije branio tri puta.
Disciplina: skok u vis.
Višestruki juniorski i seniorski rekorder (rekord za mlađe juniore oborio 1972. godine skokom od 203 sm.; rekord za starije juniore oborio je 1973. godine skokom od 211 sm.; drži rekorde u seniorskoj konkurenciji skokovima 215 i 220 sm.)
U Partizan prešao 1974. godine. „Crno-bele“ boje branio je do sada šest puta i doneo sva prva mesta.