Uz rođendansko slavlje našeg asa: Dragan Kićanović kroz tri dana slavi svoj 21. rođendan, upravo u vreme kada je na svetskom prvenstvu doživeo najveća priznanja i ostavio iza sebe i takve zvezde kao što su Ćosić, Belov, Luik…
Bilo je mnogo buke oko prelaska Dragana Kićanovića u „Partizan“, ali je taj transfer opravdao očekivanja, „Kića“ je počeo svoju karijeru u novom klubu da urezuje zlatnim slovima. Pod budnim okom Žeravice, koji je svaki Draganov korak usmeravao ka pravom putu, uspeo je da se nametne saveznom kapitenu. Uskočio je na mesto upražnjeno izostavljanjem Simonovića. Tako je naš državni tim izgubio jednog asa, ali je dobio drugog mlađeg igrača, koji će postići mnogo više u svetu košarke od svog prethodnika.
„Zlatna“ Barselona
Prvi put u svojoj istoriji naš državni tim se na Evropskom prvenstvu okitio zlatnom medaljom. Član tog tima bio je i Dragan Kićanović. Shvativši da mu je to velika šansa zaigrao je odlično i obezbedio sebi mesto u prvoj petorci „plavih“. Ipak, na tom prvenstvu, i pored dobrih igara, „Kića“ je bio u senci svog „para“ u igri — Zorana Slavnića. I pored toga dokazao je da mu je mesto među dvanaestoricom najboljih. Najvažnije je to da Mirko Novosel veruje u mladost i raskošan talenat mladog Kićanovića.
„Kića“ oseća da ima podršku publike i stručnjaka i trudi se da ih ne razočara. Ali igrač takvoj formata retko kad može da izneveri, jer i kada igra sasvim prosečno, on je još uvek iznad ostalih. Nerešiva je zagonetka za svoje čuvare. Sve što radi čini u punoj brzini, najčešće neočekivano. Brzinska reakcija i refleksi su mu tako naglašeni da je gotovo neuhvatljiv za protivnika. Mora još da popravi odraz, pa da se približi idealnom tipu košarkaša. Natprosečna igračka inteligencija svrstava ga u sam vrh naših reprezentativaca. Šut mu je skoro kompjuterski tačan i zahvaljujući nedostatku treme i dobroj koncentraciji služi ga i u najodsudnijim trenucima. To je dokazao i na poslednjem Svetskom prvenstvu u San Huanu, gde je, možemo slobodno reći, najodlučnije doprineo našoj pobedi nad reprezentacijom SSSR-a. I to baš služeći se svojim ubitačnim šutem, u trenucima kada nikome iz našeg tima ništa nije polazilo za rukom. Tehnička virtuoznost njegovog driblinga lomi sve protivnike.
Koševi su se umirili posle kanonade na sedmom po redu nadmetanju za naziv najboljeg na svetu, i velika sportska pera sastavljala su najbolji „tim sveta“ prema prikazanoj igri. Svi izveštači bili su složni u jednom: dodelili su mesto Kićanoviću u idealnom timu sveta! Sve bi to izgledalo normalno da Dragan nema samo 20 godina. Sa tih dvadeset proleća iza sebe „Kića“ je ostvario i više nego što je u najsmelijim dečačkim snovima mogao da očekuje. Ali, to nije sve. Njegovo vreme tek dolazi. Znajući ozbiljnost koja krasi ovog mladog košarkaša spremni smo da verujemo da će njegovo ime u istoriji jugoslovenske košarke predstavljati posebno poglavlje.
Ovde ne smemo zaboraviti „Partizan“ klub kome Kićanović duguje deo svoga uspeha. Tu mu je, pod rukom Ranka Žeravice, omogućeno da se razvija; da svoju obdarenost digne do stepena, koji ga je učinio svetskim asom. Kroz nekoliko dana, tačnije 17. avgusta, Dragan Kićanović će navršiti 21 godinu života i tim povodom naš list mu čestita rođendan sa željom da on dugo nosi dres „Partizana“ i igra tako da svi ljubitelji košarke u našoj zemlji budu ispunjeni ponosom.
Nadamo se da ovi naši ushićeni redovi i čestitke neće poremetiti sigurnu ravnotežu ta tako stabilne ličnosti kao što je naš istaknuti as, već će ga njegova visoka međunarodna afirmacija obavezati na još predaniji rad i veća ostvarenja.