Pre dve godine bio je prvotimac — u jesen 1971. i u proleće 1972. godine igrao je zapaženo. I kada se očekivalo da će postati standardan prvotimac — počele su povrede. Jedan od najtalentovanijih iz svoje generacije — Zoran Cvetanović — više je proveo u bolesničkoj postelji nego na terenu. Od pre mesec dana — daroviti fudbaler počeo je da trenira vrednije nego ikada.
Na pretposlednjem treningu pred utakmicu sa OFK Beogradom Cvetanović je prosto izgarao na terenu. Posle završenog treninga ostao je sam i skoro jedan sat šutirao golmanu Miliću. Više je nego očigledno a „Cvek“, kako su ta drugovi prozvali još u juniorskom timu — želi što pre da se vrati među prvotimce. Poverio nam se:
„Čini mi se da ne mogu biti zdraviji nego što sam sada. Potpuno sam izlečen, operacija meniskusa je sasvim uspela. Na treninzima se ne štedim, i nisam osetio nikakav bol. Sada je sve u redu. Nadam se da ću uskoro uspeti da se nametnem stručnom štabu ‘crno-belih’.“
Dijalogu sa Cvetanovićem prisustvovali su uvek verni navijači. Mislimo na one koji ne propuštaju ni treninge „crno-belih“. Neko je primetio da konkurencija za mesto u prvom timu odavno nije bila jača, Zoran Cvetanović je odgovorio:
„Sigurno da je bolje što raspolažemo većim brojem kandidata za prvi tim ali ako bih se ja plašio toga potražio bih mesto u nekom drugom, slabijem timu. Ja sam uveren, a nadam se da će mi uskoro biti pružena šansa i da to dokažem. Nadam se da sa uspehom mogu nositi dres prvotimca Partizana, a o ostalim željama i planovima — drugi put.“
Očigledno, mladić koji ima 21 godinu, a još pre tri godine igrao je u prvom timu, mislio je na dres neke od državnih selekcija. Ne treba zaboraviti da je Cvetanović branio boje omladinske reprezentacije Jugoslavije zajedno sa Šurjakom, Mužinićem i još nekim fudbalerima, sada ozbiljnim kandidatima za dres sa državnim grbom.