Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Kad se srce pokloni Partizanu

od

u

Skopljanac Nevzet Jašari prati „crno-bele“ na svim putovanjima i među igračima važi kao pravi naslednik „Valjevca“, najvernijeg navijača Partizana tokom dve i po decenije

U sarajevskom hotelu „Evropa“ u iščekivanju prvog prvenstvenog meča u novom šampionatu, novinari iz Sarajeva razgovarali su sa rukovodstvom Partizana. Ozbiljan razgovor o ambicijama i mogućnostima „crno-belih“ prekinut je ulaskom tamnoputog mladića sa velikom zastavom pod rukom. Prišao je stolu i srdačno se pozdravio sa trenerima i vođstvom puta Partizana, a onda se vratio među fudbalere, koji su se zabavljali u foajeu hotela.

Trener Minda Jovanović objasnio nam je da se radi o najvernijem navijaču Partizana, koji je na utakmicu u Sarajevo — došao direktno iz Skoplja. I ne samo u Sarajevo — Nevzet Jašari, rođeni Skopljanac; devetnaestogodišnjak, mašinbravar po zanimanju, pratio je „crno-bele“ u svim našim prvoligaškim gradovima. Jedino nije bio u Rijeci i Ljubljani.

Fudbaleri Partizana koji već nekoliko godina igraju u prvom timu potvrdili su nam da je Nevzet Jašari — verni pratilac „crno-belih“.

I u razgovoru sa mladim Skopljancem uverili smo se da je pronikao u sve tajne Partizana. Kaže da je od onog finalnog meča u Kupu evropskih šampiona počeo da navija za Partizan i od tada sve njegove želje vezane su za crno-bele“.

Od kuda takva privrženost za Partizan, pitamo Jašarija?

„U kući svi navijaju za Partizan“, objašnjava Nevzet. „Otac je takođe vatreni navijač, još kao dete učio me da navijam za „crno-bele“. Sada sam ja postao veći Partizanovac od njega…“

Mladić kao da nije hteo da čuje pitanje — putovati iz Skoplja u Zagreb ili Sarajevo nije ni lako ni jeftino. Sam je govorio o tome.

„Pojedini moji drugovi već idu u kafane, neki se zabavljaju na druge načine — a ja uživam u putovanju i to samo tamo gde igra Partizan.

„… Naravno, veoma mi je teško kada izgubimo. Kasnije, po završetku utakmice žurim na prvi voz za Skoplje i stalno mislim o tome — zar nismo mogli da pobedimo. A, posle trijumfa uvek mirno zaspim, i kada dođem u Skoplje onda drugovima pričam o utakmici. Naravno, tada nema zadirkivanja i podsmeha kao posle poraza.“

Posle izgubljene utakmice u Sarajevu Nevzet je bio primetno neraspoložen, ali zato već naredne subote, na utakmici sa Veležom, njegova zastava najviše se vijorila na južnom delu stadiona JNA.

Kaže, da bi bio najsrećniji kada bi Partizan osvojio šampionsku titulu i tu svoju želju vezuje za što brži povratak Bore Đorđevića, njegovog najvećeg ljubimca.

Zamolio je, na kraju razgovora, da napišemo da je za njega Bora Đorđević najbolji fudbaler i da će biti neobično srećan kada se Partizanov reprezentativac ponovo pojavi u „crno-belom“ dresu.