Stevan Vilotić o Partizanovim nadama: Juniori „crno-belih“ beleže (takmičarski) uspehe, ali je poželjnije da nekoliko njih postanu standardni prvotimci
Sada se naš klub nalazi u jednoj specifičnoj situaciji. Generacija Bjekovića, Đorđevića, Radakovića, Budišića, Paunovića, Đorđića … lagano odlazi sa scene. Čini nam se da njihov odlazak svesrdno pomaže i trener Mirko Damjanović, valjda u želji za stvaranjem jednog novog tima, koji će (da li, konačno?) povratiti poljuljani ugled „crno-belih“. Potražili smo trenera omladinske ekipe Stevana Vilotića, da u razgovoru sa njim odgonetnemo ko su ti mladići koji će za godinu-dve dana nositi dres prvog tima? Da li su oni kadri da u dogledno vreme postanu pravi naslednici?
Osnovna odlika sporta (pa i života) je dinamika i stalni proces menjanja, ubrzani hod u novo. Prolaznost, postaje neminovnost. U fudbalu bi se to moglo okarakterisati kao: smena generacija, dolazak mladih igrača.
Posle 1966. godine u Partizanu je izvršena, da je tako nazovemo — prisilna smena generacije. Šoškić, Jusufi, Galić, Vasović i drugovi napuštaju Humsku 1. Ta trofejna ekipa odnosi sobom i poslednje uspehe. To se moralo odraziti na fudbalske generacije u proteklih devet sezona: bez osvojenog šampionata i Kupa Jugoslavije.
„O omladincima najrečitije govore njihovi uspesi“, staloženo je počeo da obrazlaže trener Vilotić. „Do prošle godine su osvojili, kao pioniri, prvo mesto na turniru u Borovu i juniorski Kup Beograda, Srbije i Jugoslavije, a zatim prvenstvo Beograda i Srbije. Dospeli sme i u finale državnog šampionata, gde smo u prvoj utakmici zasluženo poraženi od Dinama (0:3). Uz čestitke protivniku i bez želje za pravdanjem izgubljenog meča, naglasiću da smo pre toga odigrali za 15 dana — 9 utakmica, što je negativno delovalo na momke.
„Svi ovi uspesi“, nastavlja Vilotić, „samo su dokaz da je ova generacija dužna poštovanja. U svom rangu takmičenja su više puta dokazivali da su ravni (a većinom i bolji) ostalima. Iz tih činjenica nameće sa zaključak da od ovih igrača može postati odličan prvoligaški kolektiv, što ja i očekujem. Sada je najvažnije i dalje sa njima raditi i podići im loptačko znanje na jedan viši nivo. Preduslovi postoje — važan je dalji napor.
P. VESNIK: Neki igrači su se već uključili u rad prvog tima?
VILOTIĆ: Sedmorica momaka su ove godine potpisali ugovor, i neki su već debitovali u prvom timu. To su: Mihić, Miodrag Vranješ, Stojković, Vučinić, Labus, Filimonović i Stoisavljević. Oni će ove godine po potrebi uskakati u prvoligaške okršaje i igraće u novoosnovanoj Omladinskoj ligi. Od ekipe koja je u poslednjih godinu dana izgubila samo dve utakmice (obe od zagrebačkog Dinama) skreću na sebe pažnju: Radović, Zalad i Dobrijević — koji su i stalni članovi omladinske reprezentacije Jugoslavije, a još se ističu: Tanasijević, Petrović, Polak, Vuković, Kralj, Čičarević, Milojković, Nikolovski, Sedlarević …
Stevan Vilotić je već deset godina u Partizanu. Bio je neko vreme i trener prvog tima, a sada je i selektor omladinske reprezentacije Jugoslavije. Dugo radi sa mladim igračima i interesovalo nas je da nam na kraju kaže nešto o načinu selekcije mladih igrača u Partizanu i problemima koji se na tom putu sreću.
VILOTIĆ: Naglašavam da se mi uglavnom oslanjamo na igrače koji su ponikli u našoj sredini i prošli kroz sve faze — od pionira do seniora. U beogradskim školama nalazimo talentovane dečake koji vole fudbal i sa njima sistematski radimo. Tu se nalazimo u podređenom položaju u odnosu na glavnog mesnog rivala. Pored toga, u dopunskoj selekciji (dovođenje mladih igrača iz drugih klubova) smo prilično spori i da smo tu brže i efikasnije delovali, u redovima omladinske ekipe bi bilo još nekoliko odličnih fudbalera. Ozbiljan problem nam čine i važeći propisi.
Jasno je, talenata ima. Rad, sistematski, metodski pretvara ih u kvalitet. Kako kaže jedna ruska poslovica: „Zlatu će se kujundžija naći.“ Nadajmo se da će se ova narodna mudrost potvrditi i u Partizanu.