Partizan tri godine uzastopno bez poraza u prvenstvu: Apsurd višestrukog šampiona: sportski uspeh donosi finansijski slom!
Petnaest godina je prošlo kada je naša vaterpolo ekipa zaigrala prvi meč u 1. saveznoj ligi. Samo nekoliko godina kasnije, tačnije već 1963. godine pošlo joj je za rukom da ponese naziv najboljeg vaterpolo tima u zemlji. Od tada do današnjih dana vaterpolo klub je imao nesumnjivo najviše uspeha od svih klubova SD Partizan.
Osam puta je bio šampion zemlje u kojoj se igra možda najkvalitetniji vaterpolo na svetu, a četiri puta je poneo laskavi naziv najbolje ekipe na kontinentu (čitaj — na svetu).
Još četiri meča dele Partizana od devete titule. Jedan jedini izgubljeni bod u meču sa zagrebačkom Mladošću u gostima pokazuje kolika je vrednost novog, odnosno starog prvaka Jugoslavije. Ako bi ovakva bodovna situacija ostala do kraja samo bi potvrdila činjenicu da Partizan već treću sezonu za redom staje na počasno postolje bez ijedne izgubljene utakmice.
Odakle Partizanu tolika neiscrpna snaga da godinama dominira našim i evropskim vaterpolom? Na to pitanje pokušaćemo da odgovorimo uz pomoć prvog čoveka našeg vaterpolo sporta Vlaha Orlića, koji je od prvih dana u ekipi, u početku kao igrač, a danas kao glavnokomandujući.
ORLIĆ: Partizan je uvek nastojao da u svom klubu vodi dugoročniju politiku koja je rezultirala izvesnim primatom u odnosu na ostale ekipe u zemlji. Mi i danas provodimo takav rad, samo je pitanje dokle će se tako moći.
— Trenutno u ekipi igra veteran Sandić koji predstavlja dobar oslonac mlađima, nedovoljno iskusnim saigračima, ali se zbog obaveza na poslu sve manje nalazi u bazenu. Za koji dan očekujemo odlazak u JNA trojice naših igrača — reprezentativaca: Antunovića, Belamarića i Markovića. Na njihovo mesto će odmah uskočiti veoma perspektivni juniori Bratuša, Avramović i Vuković.
— Jedan broj igrača pozajmljen je drugoligaškim ekipama (Goši iz Vrnjačke Banje). O njima se neprestano vodi računa i oni se nalaze na spisku od dvadeset igrača koji su u stalnom pogonu. Tako veliki broj igrača rezultira veoma pozitivnom pojavom — konkurencijom za svako mesto, a to je dovoljna garancija da u slučaju većeg osipanja igrača klub neće biti u situaciji da zavisi od pojedinaca, što bi prouzrokovalo stagnaciju, a zatim i pad kvaliteta.
P. VESNIK: Da li imate u planu dolazak nekog igrača sa strane?
ORLIĆ: Da bi Partizan zadržao renome i kvalitet ekipe evropskog nivoa bio je u situaciji da ranijih godina osvežava redove igračima iz drugih klubova. Poslednji su u klub došli: Antunović, Belamarić, Marović i Rudić, a to je bilo 1968. godine.
— Mi nemamo potrebe za igračima drugih ekipa, ali to ne znači da je za zainteresovane igrače Partizan nedostupan, Naš klub je otvoren za sve i to moram da naglasim da su svi igrači koji su do danas došli u naše redove imali uredno izdate ispisnice svojih klubova.
P. VESNIK: Podmladak?
ORLIĆ: Po pravilniku VSJ svaki prvoligaš mora u svojim redovima imati pionirske i juniorske ekipe.
— Sa pionirima (dečacima do 15 godina) radi naš trener Mihajlo Šain, a sa juniorima Ljubo Mečkić, obojica nekadašnji igrači Partizana.
Osim ovih dveju selekcija u klubu je osnovana i škola vaterpola koja okuplja dečake do 12 godina starosti. Njihov rad nadziru dvojica „difovaca“, Maksimović i Kondić.
Podmladak je neophodna baza jednoj ekipi ali samo u njemu ne leži odgovor na pitanje kako to da Partizan tako dugo dominira našim vaterpolo sportom. Tu su, pre svega, dalekovida politika kluba i odličan stručni rad.
P. VESNIK: Prednosti Partizana?
ORLIĆ: Drugi klubovi ne rade kao Partizan, jer nemaju uslove kao mi. To se u prvom redu odnosi na ekipe iz manjih mesta koje nemaju na raspolaganju zatvorene bazene za rad preko cele godine.
— Naše prednosti su u prvom redu u individualnim kvalitetima igrača i u činjenici da Partizanovi vaterpolisti rade dvostruko više od kolega iz drugih klubova. Radimo veoma intenzivno dva puta dnevno preko cele godine, osim u vreme aktivnog odmora kada se trenira samo jedanput.
P. VESNIK: Nameće se pitanje dokle će Partizan da izdrži ovakav tempo rada?
ORLIĆ: Finansijska situacija u klubu nije dobra. Mi još uvek vučemo dug od pre osam godina. Nama su sportski uspesi doneli samo finansijski pad. Kao prvaci Jugoslavije imali smo obaveze da učestvujemo u Kupu evropskih šampiona. Pre takmičenja dobijali smo obećanja sa mnogih strana da će troškovi koje takvo takmičenje donosi biti pokriveni, ali čim se ono završi obećanja se zaboravljaju, a nama dugovi ostaju.
— I ovogodišnje učešće u KEŠ-u je neizvesno iz istih razloga. Odluka o našem učestvovanju još uvek nije doneta, jer klub nema para da plati troškove.
— Samo korišćenje bazena na Banjici staje nas veoma mnogo. Da nam grad ne daje 6 časova besplatno mi ne bismo mogli izaći na kraj. Zbog takvih uslova istovremeno treniraju sve ekipe.
Raditi u takvim uslovima svakako da nije lako i zato treba odati iskreno priznanje našim vaterpolistima: Markoviću, Vranešu, Perišiću, Sandiću, Maroviću, Antunoviću, Belamariću, Sofijaniću, Rudiću, Stameniću, Manojloviću, Trajkoviću, Novakoviću, Avramoviću, Bratuši, Vukoviću i treneru Orliću i Stevanoviću kao i svim članovima uprave što su bez obzira na nepovoljne uslove rada po deveti put ubedljivo postali najbolja vaterpolo ekipa Jugoslavije.