IZ PERA NAŠIH ASOVA
Iako je od Svetskog košarkaškog prvenstva u Portoriku prošlo dva meseca, poznanici, prijatelji i mnogi ljubitelji košarke postavljaju mi isto pitanje: „Zašto sam malo igrao na šampionatu?“
Koji su razlozi? Pokušaću samokritički da iznesem glavne uzroke o svom učinku na šampionatu. Da budem iskren: svojom igrom, izuzev protiv Amerikanaca, nisam zadovoljan! Pripreme za šampionat u Portoriku bile su, po mojoj oceni, vrlo uspešne. Imao sam utisak da su svih dvanaest igrača jedva čekali, prvi zvižduk sudija. I ja sam bio spreman za naporni turnir. Čini mi se nikad nisam bio fizički bolje pripremljen.
Verujem da je Mirko Novosel očekivao od mene dobre igre i veliki doprinos za osvajanje jedne od medalja, pa čak i zlatne. Posle evropskog prvenstva u Barseloni i mojih dobrih igara (po mišljenju mnogih stručnjaka) opravdano, i ja sam smatrao da ću biti jedan od glavnih oslonaca reprezentacije.
U želji za većom afirmacijom državnog tima i svojom ličnom, verovatno, trebalo bi tražiti jedan od glavnih razloga mog malog učinka i nezadovoljavajućih igara u Portoriku.
Psihički nisam bio dobro pripremljen. „Izgoreo“ sam pre nego što sam izašao na teren. To su još česte izmene.
Na utakmicama protiv Brazila, Portorika i Kanade najmanje sam doprineo pobedama. U igru sam ulazio gotovo nezagrejan, i to tek u drugom poluvremenu. Međutim, sve utakmice koje sam počeo u prvoj postavi, odigrao sam onako, kako je trener zahtevao. To se naročito odnosilo na utakmice sa Kubom i Amerikancima. Igru, sam napuštao zadovoljan, očekujući da ću se ponovo vratiti.
Zašto više nisam ulazio u igru, verovatno je to deo trenerove procene i koncepcije. Žao mi je što protiv Amerikanaca nisam duže igrao, jer mi njihova igra odgovara. Nadmetanje u skoku pod oba koša, brzi sprintevi i snažni dueli posebno me privlače. Pred šampionat sa istom ekipom igrali smo dve trening utakmice, na kojima sam, po mišljenju mojih drugova, bio među najboljima. Ta psihička nepripremljenost, česte izmene, moje lično nezadovoljstvo doprinosom, dosta su uticale na moj odnos prema igri. Bio sam često malodušan, ponekad i nedovoljno borben, što nije moja odlika.
Od završetka svetskog prvenstva do danas razmišljao sam i analizirao svoje igre i čini mi se da sam uvideo sve greške. Obećavam simpatizerima košarke i Partizana da ću te nedostatke iskoreniti, a to ću dokazati već na prvim utakmicama ovogodišnjeg prvenstva, koje počinje polovinom oktobra. Ta trenutna kriza za mene je samo jedno iskustvo više u mojoj sportskoj karijeri.