Novica Vulić nada novog Partizanovog tima
Partizan je oduvek imao vrsne bekove.
Treba samo vratiti točak njegove istorije, ga će u trenutku bljesnuti slika Mehe Brozovića, Brune Belina, Ratka Čolića, pa Jusufija i Radakovića.
Jedan mlađani fudbaler ima sve uslove, perspektivu i želje da dostigne slavu svojih prethodnika. Novica Vulić pošao je putem koji ga može odvesti do neslućenih visina. Uostalom, fudbalska biografija njegova najbolje govori.
Bila je 1970. godina, a turnir „Kvarnerska rivijera“ okupio omladince velikih sportskih timova: Lidsa, Milana, Intera i sve naše najbolje podmlatke. Igralo se sjajno, bilo je momaka koji su, eto, na početku svoje karijere delovali kao fudbalski znalci, proniknuti u sve tajne „najlepše sporedne stvari“. I tada je Vulić proglašen za najboljeg, s pravom, jer i je igra bila i zrela i mladićski nadahnuta.
Onda je, po logici stvari, usledio poziv za omladinsku reprezentaciju, da Novica odigra čak 22 meča u plavom dresu.
VULIĆ: Čeprkao sam malo i zapazio da su samo Ljubiša Rajković i Dušan Nikolić iz Crvene zvezde, odigrali više utakmica od mene. Pa ako govorim o svojim uspesima, ovaj je sigurno najznačajniji i najdraži. A talentovana je to generacija bila. Rožić, Matković, Petrović — Pižon… da ne nabrajam više. Svi oni danas su, možda, i glavni oslonci svojih timova.
P. VESNIK: Boli, valjda, što ste poslednji iz te generacije uspeli da postanete standardni u svom timu?
VULIĆ: Strpljiv sam po prirodi. Nije me obeshrabrilo ni to što me je Vasović ustupio Dinamu iz Pančeva. Mnogi i danas sumnjičavo vrte glavom kad su moji kvalitet u pitanju. Ali, vreme će pokazati da su svi pogrešili. Meni je dvadeseta i za fudbalera mojih godina imam dosta iskustva, kroz omladinsku reprezentaciju, mečeve u Pančevu. Želja mi je veća od stadiona JNA da budem standardni prvotimac najdražeg i jedinog kluba.
P. VESNIK: Bilo je i prekida u karijeri?
VULIĆ: Možda me je i to omelo da postignem više. Te iste godine kad sam proglašen igračem „Kvarnerske rivijere“ osetio sam bolove u plućima. Nisam obraćao pažnju, misleći da će bolovi prestati. Onda su me snimili i morao sam na operaciju. Govorilo se da nema više fudbala za mene. Težak je hirurški zahvat bio, pa se pomislilo da je jedna karijera završena. Ali, pobedio sam surovu bolest, pa je nagrada za hiljade pretrčanih metara, za litre znoja došla od Vasovića, koji me je priključio prvom timu.
P. VESNIK: A uzora, valjda, imate?
VULIĆ: Kad sam bio na početku karijere i u dečačkoj mašti zamišljao sebe na terenu, uvek sam bio Paunović ili Stepanović. Oni su mi uzori. Od njih učim, u igru pokušavam da unesem nešto od njihovih majstorluka.
P. VESNIK: Partizan ovog šampionata?
VULIĆ: Start nije bilo uspešan. Tvrdim: imamo jedan od najkvalitetnijih timova u ligi. Nedostatak sportske sreće osnovni je uzrok slabog plasmana i skromnog bodovnog salda. Poslednje dobre igre garantuju vedrije dane. Naši verni navijači, kakve nema nijedan klub u zemlji, ići će uzdignuta čela. Evo, i Bora Đorđević igra velemajstorski, jedan je od najboljih u zemlji, tu je i prekaljeni i iskusni stručnjak Simonovski, što će doneti još bolje rezultate i plasman.
P. VESNIK. Novica nosi dugu kosu, obeležje ove današnje mladeži. Voli, reče, bioskop, muziku, igra često sa bratom šah, mada je kaže, bolji fudbaler nego šahista.
VULIĆ: Vreme, kad nisam na stadionu, provodim kod kuće. Najlepše se osećam u krugu porodice. Priznajem i materijalna situacija ne dozvoljava mi stalne izlaske. Otac ma je radnik, brat studira, a majka je domaćica. Ja tek sada počinjem da donosim novac u kuću. A kako je bilo pre toga? To samo nas četvoro znamo.
P. VESNIK: Fudbal igrate, a škola?
VULIĆ: Sve sam podredio fudbalu. Ta ljubav jača je od svega. Nezrelo sam razmišljao i počeo odluku da fudbal bude moja jedina profesija, da kroz njega obezbedim egzistenciju za sebe i porodicu. Gorak je hleb fudbalski. Mnogi to negiraju, ali, neka dođu na stadion i vide kako ga mi zarađujemo. O školi pitate, pa da se pohvalim — još par ispita i završavam srednju. Ozbiljno razmišljam i o fakultetu. Ono nezrelo razmišljanje sa godinama se promenilo. Uostalom, brat me naterao da učim obećao sam mu i — ispuniću obećanje.
P. VESNIK: Pred vama je veliki i večiti derbi. Crvena zvezda je prva, da li je favorit?
VULIĆ: Hendikep je što neće igrati Vukotić. Naši večiti rival vodi na tabeli, što mu nije garancija za uspeh. Šanse su podjednake. Možda ne bih smeo da priznam: Čini mi se da ćemo trijumfovati. Mene čeka težak zadatak, čuvaću, ako budem igrao, Dragana Đajića. Ne plašim se tog duela. Ako „Džaja“ bude uštopovan, reći će se da ja vredim. Zar ne?
P. VESNIK: Šta mislite o današnjem protivniku — Portadaunu?
VULIĆ: Naš trener Mirko Damjanović smatra da Irci nisu lak zalogaj. Pa ipak, jači smo i bolji tim. Idemo u 3. kolo kupa UEFA. Ova generacija gladna je međunarodne afirmacije. Šansa je pred nama i verujem da je nećemo lako ispustiti.
P. VESNIK: Za mlade večito pitanje: sanjate li dres sa državnim grbom?
VULIĆ: Iako sam bio član omladinske reprezentacije i imam neko pravo da očekujem takav poziv ja nisam opterećen tim razmišljanjima. Naravno poziv za mladu selekciju bi me obradovao. Možda će mi ga Mladinić i uputiti.
P. VESNIK: Odlike i mane?
VULIĆ: Teško je davati sud o svojim kvalitetima. Mislim da su mi brzina i snaga osnovne odlike. I duel igra zadovoljava. Najveći nedostatak mi je slabiji centaršut. Ostajem posle treninga sa Aranđelom Todorovićem i uvežbavam, nabacujem, centriram. Može se to ispraviti. Ja još uvek igram u strahu i grču. Kad to prođe, biće mnogo boljih igara.
P. VESNIK. Vodio je Mirko Damjanović Vulića od pionira do prvog tima. Njegov sud je i najkompetentniji.
DAMJANOVIĆ: Novica je fudbaler velikog potencijala i mogućnosti. Vredan je i radan. svestan da još mnogo mora da uči. Ukoliko i dalje bude prilazio igri ovako odgovorno pred njim je lepa karijera. Možda se brzo zadovoljava, ipak, primećujem da se i sa te strane promenio.
Tmuran je i kišovit dan bio. Sedeli smo i razgovarali na stadionu. Vulić je često gledao u tribine, pa rečima, što su setom obojene, izgovori da će biti najsrećniji onda kad se bude o njemu govorilo kao o standardnom prvotimcu Partizana. Setom? Baš tako jer drugi klub ne može ni da zamisli jer je dete Partizana.
Naišao je Boško Đorđević, Novičin najbolji drug, i primeti da je vreme za trening. Vulićeva visoka, dugokosa figura nestade u svlačionici, da nam ostavi razmišljanja, valjda, realna: dobija li Partizan novog Jusufija?