Trajna enigma kada su u pitanju „večiti“ rivali
Večito pitanje, nastalo gotovo u istom trenutku kada i posleratni beogradski sport (i trajaće dok bude sporta u Beogradu), ima gotovo u svakom trenutku svoj odgovor, koji se skoro u isti mah ponovo briše. Rezultati, golovi, koševi, poeni, metri, santimetri, sekunde… neumoljivi pokazatelji sposobnosti, spremnosti i spretnosti, sa svojom sportskom dijalektikom, kao specifični vidovi negacija i negacije — na svom putu u plus, beskonačnost, večito rešavaju i još uvek nisu rešili dileme. Jer: ako su mečevi bitke, a sport rat, ko može reći posle i jedne bitke se da je rat dobijen. Zato i ovaj tekst nema ambiciju da dobije odgovor.
Zadržaćemo se samo u jednom trenutku, dugačkom tek jednu godinu (koji, na žalost, i nije mogao biti najaktuelniji) i rezultate skupljene na gomilu, staviti na vagu objektivnosti. Rezultati su skupljeni u arhivama SOFK-e Beograda i važe za 1973. god. pošto 1974-ta još tekuća god. nije mogla da da svoj konačan odgovor.
Pođimo od jedne faze toliko puta dokazane da već predstavlja činjenicu. Ova dilema ponavljana hiljadama puta u mislima u srcima sportista, stvorila je sportsku konkurenciju koja može samo dobro da donese. Pobediti Zvezdu, biti bolji od Partizana, toliko puta bila je „najvažnija stvar na svetu“ i taj cilj, bez obzira na sve ostalo, rađao je dodajni napor, onaj korak više koji je značio napredak.
Podelimo, načas, sportski svet na dva uslovna posla. Sportiste, kao kreativni centar, i publiku, kao conditio sine qua non, svih sportskih zbivanja.
Ko je u čemu bolji?
Razmotrimo prvo one sportove gde se, s obzirom na evidentne rezultate, može slobodno tvrditi ko je bolji. Kao kriterijumi naših ocena poslužili su plasmani u ekipnim i pojedinačnim takmičenjima (prvenstvo, kup) u obe konkurencije (seniori i seniorke) i broj državnih reprezentativaca koje daju dva kluba.
U fudbalu je stvar sasvim jasna. Već niz godina Zvezda osvaja razne trofeje, dok je Partizan za sobom ostavio desetak praznih godina. Tako je bilo i u 1973. godini. Zaostali smo nekoliko koraka iza vodeće Zvezde, no i pored toga ne može se reći da je Zvezda za nas „Golijat“. Tu smo im odmah za leđima, pri vrhu jugoslovenskog fudbala, sa još uvek neiskorišćenom šansom da ih preskočimo.
I košarka, drugi sport na top-listi navijačkih afiniteta, daje laku prednost Zvezdi. U muškoj konkurenciji tu smo im u prošloj godini bili još bliži. Zaostali smo i u šampionatu u kupu samo za jedno mesto (osvojili smo treće i drugo, prema Zvezdinom drugom i prvom mestu), dok smo ih u broju reprezentativaca prestigli: Kićanović, Dalipagić, Todorić u odnosu na Kapičića i Slavnića. U ženskoj konkurenciji, Zvezda je za nas nedostižna.
Atletika je takođe Zvezdina. U ekipnom plasmanu imaju (osvojili su i prvenstvo i kup) prednost, i to samo poslednjih godina. Nije tako velika, jer smo mi bili drugi u šampionatu 1973. god. Pojedinačni rezultati, gde je Zvezda osvojila po šest prvih, drugih i trećih mesta, prema naša po dva prva, druga i treća mesta. Odnos reprezentativca (19 prema 9) daju Zvezdi lepu prednost. Naše poslednje otkriće, ženska ekipa (treće mesto — ekipno — prošle godine) smanjuje sad ukupni primat Zvezde.
Odbojka je naša! Osvojili smo šampionat 1973, Zvezda je bila treća. Doduše, revanširala nam se donekle, prvim mestom u kupu, ali broj reprezentativca 6:4 za nas, jasno kaže ko je tu bolji.
Sledeća dva sporta su naša dva Golijata. Prvi hokej gde četvrto mesto u šampionatu, prema Zvezdinom šestom, ne izgleda bogzna kakvu prednost, ali poznavaoci prilika znaju da je reč o razlici u klasi. Još blistaviji uspeh postigli smo u kupu. Bili smo treći. Nismo uspeli da damo ni jednog reprezentativca, u protekloj godini, ali Zvezdi to nije polazilo za rukom ni ranije.
O vaterpolu gotovo da ne treba ni govoriti. Nedostižni smo za Zvezdu po svim kriterijumima. Tu imamo sve lovorike i najveću prednost.
U tenisu smo u ravnoteži. Dve konkurencije, muška i ženska, stoje u obrnutoj proporciji — Partizanovim devojkama Zvezda nije konkurent, dok su Zvezdini seniori poslednjih godina bolji.
Za iglene uši
Druga grupa sportova skoro da i ne daje odgovor koji rival je bolji. Tu je vrlo teško po navedenim kriterijumima, ili bar za 1973. godinu reći ko je trenutno ispred.
Počnimo od plivanja. Zvezdaši su četvrta ekipa u šampionatu „crno-beli“ nisu prijavljeni. Pojedinačni plasmani: 5 prvih, zatim 2 i 3 mesto za Partizan, prema četiri 1. tri 2. i jedno 3. mesto za Zvezdu. Partizan je imao i jednog reprezentativca više (Linhart, Pavličević, Rađenović i Kovačić) od Zvezde (braća Miloš, Bijelić Dubravka). Možda ovi rezultati daju prednost Partizanu.
U boksu su nam reprezentativci opet u većini (Belić, Nikolić, A. i M. Popović), ali ekipno dajemo laku prednost Zvezdi.
U veslanju oba kluba imaju samo pojedinačne plasmane i najrađe bi međusobni odnos snaga odmerili kao nerešen, Zvezda ima jedno 1. i jedno 3. mesto. Partizan dva 2. i jedno 3. mesto. Dajemo prednost ipak Zvezdi.
Šah bi međutim, pripao Partizanu. Ekipno smo obrnuto proporcionalni (1. Partizan, 3. Zvezda u šampionatu, obrnuto u kupu), ali imamo više reprezentativaca — (7:4 kod muškaraca, 3:2 kod žena) i nešto bolji ukupni pojedinačni plasman (jedno 1. mesto, za seniorke Partizana, po jedno 3. mesto u obe konkurencije za Zvezdu).
Zašto ih nema?
Možda je najinteresantnije pogledati poslednju grupu sportova. Tu nema rivaliteta između Zvezde i Partizana iz prostog razloga što se ne susreću na sportskim borilištima. Razlog je dvostran: ili jedno sportsko društvo nema svoj klub u pojedinim sportovima ili je taj klub toliko slabiji da se nalazi u nižim razredima takmičenja. Još je interesantnije to što Zvezda nije konkurent Partizanu u stonom tenisu, streljaštvu, džudou i biciklizmu, a Partizan Zvezdi samo u rukometu.
Ujedno, izgleda da ova grupa daje i najbolji odgovor na prvobitno postavljenu tezu. Najočitiji je primer Zvezde u rukometu. I pored tri reprezentativca, koliko je dala 1973. god. bila je tek deveta, u prvenstvu. Da veliki gradovi nisu centri rukometa nije samo iskustvo Beograda. Šta bi bilo da je tu još barem crno-beli rival, ne treba ni pominjati. Dovoljno je ukazati na to šta za Beograđane znači derbi starih rivala u košarki i fudbalu.
Partizan, bez Zvezde „sa druge strane nišana“, jedino u streljaštvu stoji dobro. Zaostaje u stonom tenisu da bi u džudou i biciklizmu bio prosečan.
Time ona faza o sportskoj koristi beogradskog rivalstva počinje da dobija konačni odgovor. Nigde ne može biti reči o nezdravoj konkurenciji, o rasipanju talenata, raspršivanju sredstava ili snaga. Najčešće su i Partizan i Zvezda u samom vrhu našeg sporta, a korak napred jednog, samo je podstrek za drugog.