Nekoliko sekundi pre kraja Partizan je u Skoplju vodio protiv Rabotničkog i tada se dogodilo ono što niko nije očekivao: Kićanović je faulom zaustavljen u prodoru, sudije su ostale neme, Georgijevski je zgrabio loptu i postigao koš. Pobeda domaćina! Slabiji tim je ne samo osvojio bodove, već zaustavio „crno-bele“ u zahuktalom pohodu ka tituli prvaka. To je bio šok za igrače i navijače Partizana, koji su u ovom prvenstvu gajili velika očekivanja.
Revanš je iščekivan sa posebnim plamom. Laza Lečić, glagoljivi trener Rabotničkog opet je u svom stilu pretio „crno-belima“: „Znam do tančina igru Partizana i svakog pojedinog igrača. Zaustavićemo ih i još jednom pobediti: Klub u kome ja radim uzimaće uvek Partizanu po četiri boda i tako ovaj klub nikad neće biti šampion“.
Ta izjava je izvršila pravu psihološku mobilizaciju Dalipagića, Kićanovića i ostalih pa su u ovaj susret ušli rešeni da se na ubedljiv način revanširaju Skopljancima. Tako je i bilo. Već je sam početak nagoveštavao trijumf domaćeg tima. Za kratko vreme Partizan je poveo sa 10 koševa razlike i kasnije se ta prednost uvećala, čak i do 20 poena.
Poslednje utakmice govore da se košarkaši Partizana nalaze u izvanrednoj formi. Niz sjajnih igara i pobeda na vrlo ubedljiv način potvrđuju da je to danas jedna zrela, kompaktna, kvalitetna ekipa, koja je spremna da u serijama dobija utakmice. To navijači najbolje osećaju. Za njih je ovo tim poverenja i ne okreću leđa svojim ljubimcima mada su šanse za prvo mesto izgubljene. Oni su i ovoga puta ispuni Halu sportova, bodrili svoje miljenike, uživali u sjajnoj igri i povremenim majstorijama „Kiće“, „Praje“, „Toše“ i ostalih.
Dva asa — Kićanović i Dalipagić — igraju u velikoj formi: To mnogo znači za Partizan. Ali, ono što još više raduje, to je veliki napredak Todorića, Beravsa novo izdanje Farčića, sve sigurnija igra Đukića i neodoljivo nametanje Duleta Kerkeza, čija brzina, smisao za igru i kombinaciju kao i pucačka veština govore da se radi o jednom izuzetno talentovanom igraču.
Sa takvom postavom Partizan je opravdano uvršten u sam vrh jugoslovenske košarkaške elite. I kada se dogodi da se željeno ne ostvari niko se od pristalica ne oseća prevarenim, jer su tu sjajne igre, potezi koji oduševljavaju, mnoge pobede čiji sjaj ne mogu da potamne ni oni retki, povremeni porazi, koji ponekad zalutaju i pogode košarkaše „crno-belih“.