Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

„Hteo bih u Partizan“

od

u

„… ali ne kao trener, već da budem generalni sekretar kluba“, kaže nekadašnji as „crno-belih“ i reprezentacije

Susreli smo se na ulici sa Milanom Galićem, jednim od najvećih golgetera jugoslovenskog fudbala. Izgleda mladalački pa nam se čini kao da je još uvek aktivan igrač i da trese protivničke mreže. Međutim, popularni „Gale“ se po povratku iz Francuske potpuno posvetio studijama, uči, daje ispite i došao je do samog kraja. Treba mu još samo jedan ispit do diplome pravnika.

Razumljivo, razgovor se poveo o Partizanu. Doznali smo da je Galić upisao Višu trenersku školu ali ne želi da svoju sudbinu veže za tako nesigurnu egzistenciju kao što je poziv trenera.

GALIĆ: Moje niti sa Partizanom su ostale neraskidive. Žao mi je što ta kriza tako dugo traje. Daleko sam od kluba da bi znao razloge, ali je sigurno da se taj pad mora zaustaviti.

P. VESNIK: Zašto ne pomognete svom bivšem klubu?

GALIĆ: Znam da svi mi nekadašnji igrači ne možemo biti u upravi ili stručnom štabu. Neprijatno mi je da nudim svoje usluge. Kao trener biću početnik i ne mislim da bi u ovakvoj situaciji mogao mnogo doprineti. Verujem da bih u svojstvu generalnog sekretara kuba mogao mnogo da učinim. Poznajem fudbalske prilike, posedujem sportsko ime, znam francuski i nemački jezik, imam dosta veza u zemlji i inostranstvu, pa bih sigurno umeo da doprinesem konsolidaciji stanja u klubu.

P. VESNIK: Da li to znaju nadležni u Partizanu?

GALIĆ: Ja ne znam ko je to danas nadležan u klubu. Nekim starim članovima uprave to je poznato. Ako se raspiše konkurs sigurno ću učestvovati. Verujem da pripadam onima koji su, kako se to kaže, Partizanov kadar. U mojoj prirodi nije samohvala i laktanje. Još manje bih mogao da nekoga molim, jer ne tražim milostinju, već hoću da radim, da svoje igračko iskustvo i ono što sam na studijama naučio stavim u službu Partizana i za njegovo dobro.

Osmehnuo se na rastanku: Pitali smo ga da li ovaj naš slučajni i spontani razgovor možemo da objavimo. Slegao je ramenima i mirno dodao: „Zar ženi slepca koristi šminka?“

Zbog ove poslednje rečenice objavljujemo ovaj mali intervju sa nekada velikim igračem.