Naša i jugoslovenska plivačka nada: Petar Popović, član pionirske ekipe Partizana je višestruki prvak Srbije i dvostruki prvak države na 100 i 200 m. leđno
… Plivalište prekrasne palate sportova u Hanoveru bilo je ispunjeno do poslednjeg mesta. Omladinski Internacionalni miting. U bazenu ogorčena borba najboljih omladinaca iz cele Evrope za svaku desetinku sekunde… Sve se odjednom stišava. Oko 4.000 gledalaca je na nogama. I tada, gromoglasan aplauz.
… Pogled ka trobojci na jarbolu. Akordi „Hej Sloveni“ odzvanjaju prostranim plivalištem.
Na pobedničkom postolju gordo stoji mališan u crno-beloj trenerci. Svetlost bliceva se raspršuje o zlato na njegovim grudima.
„To je moj najveći uspeh. Bilo je to prošle godine i taj miting je nezvanično prvenstvo Evrope“, počinje svoju priču Petar Popović.
„Pobedio sam u disciplini 100 metara leđno i do tada je to moja omiljena disciplina.“
U septembru će napuniti 14 godina. A počeo je…
„Počeo sam 1971. godine. Otac, inače profesor fizičkog vaspitanja želeo je da se bavim plivanjem. Doveo me je u Sportski centar i tu me je prihvatio trener Ivica Matković i od tada smo nerazdvojni.“
Plivanju je dao sve slobodno vreme, a plivanje mu to vraća brojnim putovanjima na kojima upoznaje nove gradove, ljude, običaje na kojima sklapa nova poznanstva. Video je Cirih, Zagreb, Hanover, Šibenik, Trento, Rijeku… Nikada nije došao bez medalje jer kako kaže, to od njega pred svako putovanje, zahteva njegova mlađa sestra.
Pored prošlogodišnjeg uspeha u Hanoveru ističe da je bio šestostruki prvak SR Srbije i da je potom u Šibeniku postao i dvostruki prvak države u disciplinama 100 i 200 metara leđno.
A rezultati Petra Popovića se vrtoglavom brzinom popravljaju iz godine u godinu. Dok je letos 100 m. leđno plivao za 1.08,8 ove godine je već ostvario 1.06,6 a to je rezultat koji ga uvršćuje u najbolje pionire Evrope.
„Rad je jedini preduslov za rezultate. Treniram 4-5 sati dnevno što u bazenu, što na suvom“, ističe Petar Popović, koji pri tome stiže da bude i vrlo dobar učenih škole „Filip Kljajić“.
Među svojim drugovima Peca je omiljen zbog svoje skromnosti, pristupačnosti, zbog svoje vesele prirode. Spreman je svakome da pomogne, svakoga da uteši posle poraza i da svakome iskreno čestita na pobedi. Takvi su i svi njegovi drugovi i drugarice iz pionirske ekipe „Partizana“. Takva je ova generacija plivačkih „beba-delfina“ koji su svoj drugi dom našli na plivalištu Sportskog centra „Vračar“.
Peca ima dve velike želje: da sruši rekorde braće Miloš i da putuje na olimpijadu u Moskvu 1980. godine. Svestan je da to može postići radom i sa još više samoodricanja.
Najbolji drugovi su mu Beli i Mateja sa kojima deli sobu na pripremama i takmičenjima. Tada su nerazdvojni, kao braća. Kao i svi mladi sportisti i on ima svoj uzor. Roland Mates mu je idol i posmatrajući ga u bazenu može se konstatovati da je jedini plivač u zemlji koji se približio tehnici fenomenalnog Nemca.
Obožava sve klubove „Partizana“. Kaže da je tu „bolest“ nasledio od svog oca, koji je navijač „Partizana“ od njegovog osnivanja.
Kao i svi njegovi vršnjaci voli Praju i Mocu i veruje da će sunce uskoro ogrejati sve klubove velikog „Partizanovog“ doma.
Na rastanku, ovaj smeđokosi dečak sa već podužom kosom, odeven po poslednjoj modi, obećao je da će postizati još bolje rezultate i da će mu onaj prvi intervju poslužiti kao novi podstrek za let u društvo evropskih plivačkih zvezda gde će dostojno reprezentovati svoj klub „Partizan“.