Partizan je u prva četiri kola šampionata osvojio samo tri boda, ali u klubu tvrde: Izgubljena bitka — ne i rat
Samo tri boda iz četiri prvenstvene runde, reklo bi se na prvi pored, premalo za Belića i drugove. I više od toga, ako 6i se poveli za golim rezultatima mogli bi čak da tvrdimo da su lepi snovi i maštanja o povratku na šampionski tron, već sad srušeni kao kuća od karata.
Na sreću, sve baš nije tako. Toga su svesni i u stručnom štabu i upravi kluba, ono što je najbitnije, početni neuspesi nisu demoralisali nijednog momka koji se minulih prvenstvenih kola borio u „crno-belom“ dresu. Odgovor zbog čega tako optimistička atmosfera vlada u klubu nije teško dati.
A taj odgovor, ukratko rečeno glasio bi: Partizan je u prva četiri kola podelio megdane sa četiri najveća favorita za šampionsku titulu. Bio je gost niškog Radničkog i prištevskog Radničkog, u svom bunjištu nadmetao se sa vladajućim prvakom Budućnošću i večitim rivalom Crvenom zvezdom. Nisu to jedini razlozi relativnog neuspeha, ali pustimo da o tome govori počasni predsednik kluba Milorad Milošević:
„Još pre početka prvenstva rekao sam da su prva četiri kola najteža za našu ekipu, ali ne i presudna bitkama za šampionsko znamenje. Osvojili smo samo tri boda, izgubili dve bitke, ali ne i rat. Naprotiv, obzirom na okolnosti koje su nas pratile, mislim da smo ostvarili maksimum.
P. VESNIK: Znači li to da bi u nekim drugim uslovima, Partizan danas imao bod, dva ili čak tri više?
MILOŠEVIĆ: Ne volim da govorim o apstraktnim stvarima, da nagađam i zato ću se kao i uvek služiti samo činjenicama. U Nišu smo zbog tehničke omaške bodove izgubili bez borbe. U prijateljskom meču poraženi smo sa 6:12, ali u ekipi nije bilo Belića i Popovića. Praktično, da je nekim slučajem to bio prvenstveni duel i da su se njih dvojica borili, sigurno bi osvojili jedan bod. Protiv Crvene zvezde u divnoj atmosferi izborili smo samo pola plena, ali ovog puta isključivo zahvaljujući arbitru u ringu. Bez pravog razloga diskvalifikovao je Popovića i njegovog protivnika Malića, u trenutku kad je i najvećem laiku bilo jasno da pobednik može biti samo Popović. Da smo osvojili ta dva boda, što bi bilo najrealnije, već sad bih tvrdio da smo na najboljem putu da povratimo titulu. Da ne govorim o tome da se Živković pred meč u Prištini iznenada razboleo, da je to i te kako psihološki uticalo na ekipu, jer je on u ovom trenutku jedan od najboljih i najpouzdanijih boraca.
P. VESNIK: I to je prošlost. Šta treba očekivati u nastavku?
MILOŠEVIĆ: Rekoh da rat nismo izgubili. Ekipa iz kola u kolo boksuje u sve boljoj formi. Raspored nam je dobar i logično je što očekujemo samo pobede. Bez obzira na sve mislim da su upravo prva četiri kola samo potvrdi la da smo opet moćni i da objektivno uz Topličanin, prištevski i niški Radnički, imamo najveće šanse.
Tako misli počasni predsednik, čovek koji je možda najzasluženiji što je „crno-beli“ brod ponovo u mirnim vodama i plovi punim jedrima. Na isti način o minulim događajima razmišljaju svi ostali u klubu. I već samo ta činjenica govori da svi dišu istim dahom, da će zajedničkim snagama prebroditi sve nedaće, da je možda Partizan na dobrom putu da ponovo bude ono što je bio — šampion.