Nedavno završeno Prvenstvo sveta „A“ grupe u Diseldorfu, donelo je ubedljiv trijumf hokejaša SSSR. Jedan od trenera „Zbornaje komande“, bio je Konstantin Loktev, što je i povod za ove redove…
…Krajem 1966. godine, hokejaši Partizana proveli su u Moskvi mesec dana kao gosti kluba CSKA, gde smo trenirali pod rukovodstvom istaknutog sovjetskog reprezentativca Konstantina Lokteva, koji je upravo tada završio svoju briljantnu karijeru. U toku tih nezaboravnih 30 dana, zavoleli smo tog istinskog majstora palice i paka. Loktev nas je osvojio virtuoznim majstorstvom na ledu, dobrodušnim osmesima i prijatnim rečima van sportske arene.
Nesebično, Loktev je prenosio svoje neiscrpno znanje mladićima u „crno-belim“ dresovima. Za mesec dana zajedničkog rada stvorilo se iskreno prijateljstvo. Srećom obostrano. Bili smo oduševljeni kada smo saznali da će „Kostja“, kako smo ga zvali, rado putovati sa nama u Beograd da nastavi započeti posao. On je to iskreno želeo, ali…
Nažalost, takav stručnjak bio je i te kako potreban i višestrukom šampionu SSSR, timu CSKA. Bio je tužan kada nas je ispraćao na aerodromu u Moskvi. Video je da smo i mi utučeni, osetio je snagu iskrenog prijateljstva i divljenja. U očima prekaljenog borca ledene arene, zabiserila je po neka suza.
I ta ljubav nikada nije prestala. Redovno je Loktev pisao i tražio da ga stalno izveštavamo o našim rezultatima, uspesima ili problemima.
Zbog toga su svi hokejaši Partizana bili neobično obradovani, kada su na TV ekranima videli lik svog najdražeg trenera, kako vešto vodi svoj tim ka tituli svetskog prvaka. Bila je to neskrivena simpatija prema jednom čoveku, velikom igraču i treneru, koga mladići iz „crno-belog“ tabora zovu kratko: Naš Kostja…
— Zvonko Mihajlovski, kapiten HK Partizan