Svetomir Belić, jedini iz tabora Partizana, brani naše boje na prvenstvu Evrope u Katovicama: Bivši vicešampion Evrope uveren da će u Katovicama od 1. do 9. juna najzad ostvariti svoj san i postati najbolji Evropljanin u polusrednjoj kategoriji
Dilema nikad nije bilo da li je Svetomir Belić as izuzetnog kova, ili jedan u moru prosečnih. Mnogobrojni trofeji osvojeni u domaćoj i međunarodnoj areni svrstali su ga u red velikana našeg ringa, ali gle i apsurda, ne i među one za koje je reprezentativni dres uvek rezervisan.
Zbog čega je to tako?
Odgovor je veoma bizaran i svima dobro znan. Sve što je ostvario plod je raskošnog talenta, a nikako upornog i sistematskog rada. Dugotrajne pripreme, dani upornog vežbanja i gvozdena disciplina, sve je to strano ovom šarmantnom momku. Koliko li je samo puta dolazio i napuštao pripreme, više se ne mogu ni izbrojati njegovi nestašluci zbog kojih je često bio odstranjivan iz reprezentacije, a njegovo mesto zauzimali su manje obdareni. Nikad se zbog toga nije uzbuđivao i uvek je tvrdio da se u sportu može pobeđivati i slaviti i bez treninga, naravno pod uslovom da je čovek obdaren.
Blizu je pameti, pogotovu danas kad arena traži mnoga odricanja, da je ta teorija apsolutni promašaj, bez obzira što je Belić za svoje tvrdnje uvek imao izuzetno čvrste argumente. Četvorostruki je šampion Jugoslavije, dvostruki prvak Balkana, dvostruki osvajač „Oskara“, pa čak i najvećeg trofeja u jugoslovenskom boksu — „Zlatne rukavice“. Kruna svih tih podviga, bez sumnje je srebrna medalja osvojena na šampionatu Evrope 1971. u Madridu.
I sve je to apsolutno tačno, ali je isto tako izvesno da izuzeci ne čine pravilo, da je sve te podvige uglavnom ostvario dok je bio mlađi, da u poslednje dve godine stagnira, pa čak i gubi od malo poznatih delija.
Selektori nikad nisu bili bolećivi prema njemu, zbog tih njegovih stavova često su se odricali njegovih usluga, pa zato i nije čudno što mnogi koji dobro poznaju tajne pesničenja tvrde: osvojio je pregršt medalja, ali da je uvek slušao svoje učitelje postigao bi mnogo više, čak više i od Mate Parlova.
Zbog svega ovog što ispričasmo Svetomir Belić je nedavno, kad su se određivali kandidati koji će braniti naše boje na šampionatu Evrope, koji se ove godine od 1. do 8. juna održava o Katovicama, po ko zna koji put izostavljen sa spiska. Prvi putu karijeri bio je gnevan zbog takve odluke.
— Selektori su pogrešili — uzviknuo je kad je saznao da je opet „preskočen“. — Iako imam 29 godina još uvek nisam rekao poslednju reč i zato ću se svim silama truditi da se vratim u reprezentaciju.
U klubu svi su bili iznenađeni takvom reakcijom. A, već sutradan usledilo je novo iznenađenje. Belić je prvi ušao u dvoranu za trening, a iz nje poslednji izašao. Iskusni stručnjak kao što je proslavljeni internacionalac Dušan Bogdanović znao je šta znači kad se as u tim godinama zainati i odluči da ispravi nepravdu.
— Bolji sam od Jelesijevića. Dokazaću to i na ringu — tvrdio je veoma sugestivno.
Prva prilika za dokazivanje bila je duel između Crvene zvezde i Partizana. U meču kakav odavno nije viđen na jugoslovenskim ringovima „Belka“ je u pravom smislu te reči počistio sa ringa uzdanicu selektora. Revanš je bio zakazan za desetak dana kasnije na prvenstvu države u Banjaluci. Nažalost, obojica su u eliminacijama zadobili teže povrede arkade, pa se njihov finalni susret nije ni održao. Ali, bez obzira na tu okolnost, selektori su još posle prvog meča definitivno odlučili: u Katovice putuje Svetomir Belić. Opet je mesto u reprezentaciji izborio u poslednji čas. Da li će tu, možda poslednju šansu, iskoristiti i konačno pred kraj karijere postati ono što odavno želi — prvak Evrope?
Belić nikad nije priznavao rad, ali nikad nije bio ni psihološki pripremljen za obaveze i takmičenja. U ovom trenutku više nema ni tih problema. Zato trener Bogdanović veli:
— Prava je šteta što smo sintezu talenta i rada uspeli da ostvarimo praktično tek sad, kad su mnoge godine otišle u nepovrat. Ali, bez obzira na sve bolje ikad, nego nikad. Tvrdim Belić će u Katovicama biti izvanredan. Razloga za ovu tvrdnju ima puno: kvalitetno trenira, ništa mu nije teško i ono što je najvažnije nije više nervozan i nesiguran u sopstvene mogućnosti. Naprotiv sad je kompletna ličnost i kao čovek i kao sportist. Zato ponavljam imam u njega puno poverenje.
Pred polazak u Karataš, gde se reprezentacija nalazi na specijalnim pripremama, dugo smo razgovarali i tom prilikom Belić reče:
— Priznajem, grešio sam kad sam tvrdio da je u sportu dovoljan samo talenat. Istini za volju osvajao sam medalje, ali uvek kao u nekom grču, jer za velike podvige nije dovoljno biti samo fizički spreman. Zbog toga sebi nikad ne mogu da oprostim greške iz prošlosti, neuspeh na Olimpijadi i neučestvovanje na prvenstvu Evrope u Beogradu. Bile su to moje velike šanse da se okitim zlatnim medaljama, ali srećom ne i jedine. Uveren sam da ću u Katovicama najzad i to ostvariti.
„Iskopati“ u gradu rudara i lepotici Šlezije Katovicama zlato nećemo biti iznenađeni. On to može i mora, ali ćemo uvek biti žalosni što jedan tako briljantan as nije na vreme shvatio neke vitalne aksiome sporta. Što njegov inat, kao sad, nije uvek bio usmeren ka sopstvenim interesima, a ne prema onima koji su bili nemilosrdni prema njemu — za njegovo dobro.