LJUDI U SENCI
Markantna ličnost pukovnika Bože Švarca, nije nepoznata našoj sportskoj javnosti, jer već punih pet decenija druguje sa sportom, a pune tri decenije deluje kao sportski radnik, koji je svoj najveći obol dao JSD „Partizan“ i mnogim njegovim klubovima.
Božo Švarc spada u onaj najuži krug ljudi čije ime je tesno vezano za osnivanje Partizana, pa i mnogih drugih sportskih organizacija u Beogradu.
Evociramo prošlost.
Svoju sportsku aktivnost započeo je 1925. godine u rodnom Zagrebu sa nepunih pet godina, a u gimnastičarskom društvu „Makabi“. Tri godine kasnije 1928. počinje sistematski da se bavi atletikom i smučanjem, čiji poklonik ostaje sve do rata. Već 1934. godine počinje da beleži značajnije takmičarske rezultate. Postaje prvak Zagreba u smučanju (upražnjava sve discipline); član je reprezentacije zagrebačkih srednjoškolaca; treći na prvenstvu zagrebačkih fakulteta drugo mesto u smučarskim skokovima, da bi konačno na otvorenom prvenstvu u slalomu 1939. godine osvojio prvo mesto.
Zapažene rezultate beleži i u petoboju.
Vrlo svestran kao sportista igrao je i tenis u „ZKD“-u; hokej na travi u timu „Konkordije“; kratko vreme igrao je hokej na ledu, a među prvima prihvatio da igra veliki rukomet.
Božo Švarc nije bio samo vrsan sportista, u ono vreme, nego i u mnogo čemu drugom izuzetna sportska ličnost, pa ga već 1940. godine kao takvog uključuju u rad Odbora Lakoatletskog podsaveza Zagreba.
Hapšen i maltretiran u toku rata, okusio je sve strahote logora u Jasenovcu iz koga je uspeo da pobegne (zahvaljujući fizičkoj kondiciji stečenoj na sportskom polju) i priključio se partizanima.
Vezan svim svojim bićem za sport aktivnost nije prekidao ni u NOB-u. Učestvuje u svim atletskim i fudbalskim takmičenjima, koja se organizuju između dve borbe, kao komesar bataljona, uvek je vodio računa da njegovi borci imaju odgovarajuću sportsku opremu, načinjenu od padobranske svile i platna koje su im darovali seljaci.
U toku rata i po njegovom završetka bio je jedan od inicijatora formiranja ekipa KNOJ-a. Bio je prvi načelnik doma KNOJ-a, pa su pod, njegovom komandom izgrađeni objekti na Kalemegdanu, koje i danas koriste sportisti Partizana.
Ima događaja u životu koji negde duboko u nama ostaju trajno sačuvani. Jedan takav događaj u životu Bože Švarca jeste osnivanje Partizana. Prva istinska radost posle dugogodišnjeg i krvavog rata.
Za 30-godina od osnivanja Partizana, a bio je jedan od osnivača, neprekidno radi na raznim funkcijama u sedam klubova, a direktno je učestvovao u formiranju pet klubova (smučarski, moto, biciklistički, boks i hokej na ledu). Jedno kraće vreme radio je u fudbalskom i atletskom klubu. Dugogodišnji član predsedništva JSD „Partizan“ i predsednik hokej kluba.
Kada je reč o amaterskom radniku, onda nema sumnje da je najbolji predstavnik Božo Švarc, jer za njim stoji nedostižna lista društvenih funkcija. Spomenimo još, da je bio prvi potpredsednik Atletskog saveza Jugoslavije; član prvog Izvršnog odbora fiskulturnog saveza Jugoslavije; potpredsednik Hokej saveza Srbije i član predsedništva Hokej saveza Jugoslavije.
Od 1941—49. godine bio je načelnik fiskulturnog odeljenja doma JNA, a pod čijom komandom je bio u Partizan, u tom razdoblju započinje i izgradnja stadiona JNA.
Bili su to najlepši i najuspešniji dani Partizana, jer osvojeno je i prvenstvo i Kup Jugoslavije. Bila je to najlepša nagrada Boži Švarcu za uloženi rad i trud.
ŠVARC: Imao sam sreću da radim sa tako izvanrednom grupom saradnika kao što su bili: Pavle Jovičević, Artur Takač, Ratko Vlahović, Boža Grkinić, Ilješ Špic, Luce Žitnik, Rudi Reno, Nemanja Jerković, doktor Zlatko Kovačević, Aca Stefanović, Voja Ristić, Sinko Braco i još mnogi drugi, koje čovek ne može nikad da zaboravi, ako ih je nekad upoznao. Bili su to divni ljudi, dobri drugovi i izvanredni sportski radnici.
— Očigledno je da grešimo što poslednjih godina potcenjujemo rad bivših sportskih radnika i što smo prekinuli sa tradicijom okupljanja zaslužnih drugova, koji su osnovali naš Partizan.
Za Božu Švarca se s pravom može reći da je predan sportski radnik, entuzijasta. Pre svega čestit i dobar čovek. Vrlo staložen, ali i prilično uporan kada je u pravu. Imponuje kulturnim ponašanjem. Principijelan i iskren voli da kaže sve ono što misli, pa i da kritikuje, ako je to za dobrobit Partizana.
Izvanredno iskusan sportski radnik, mudar i sposoban, stoji na stanovištu da uspeh u bilo kojoj oblasti ljudskog stvaralaštva, obavezuje na još ozbiljniji rad, a naročito sportisti koji su naši miljenici kojima se divimo, a koji su uzor mlađim naraštajima.
Zvuči paradoksalno, ali Božo Švarc i pored bogatog životnog i sportskog iskustva, danas nije uključen ni u jedan klub JSD „Partizan“, niti u bilo koji forum naših saveza.
Danas, kad prelistavamo stranice jednog sportskog života, čini nam se da je sportu darovao mnogo, a da u suštini Božo Švarc nije dobio odgovarajuće priznanje. Čini se kao da su tolike godine, posvećene sportu, izbrisane iz sećanja okoline i prepuštene zaboravu.
Ipak, u njemu nema ni trunke gorčine. On iznad svega voli „crno-belu“ boju i kao svoj vid doprinosa Partizanu iskazuje u saradnji sa „Partizanovim vesnikom“.
U svim njegovim razgovorima dominantna tema je kao i uvek Partizan.