Osvrt na derbi
Još uvek se među navijačima oba tima vode verbalni dueli: ko je u nedavnom derbiju na stadionu JNA izgubio, a ko dobio bod? Navijačka strast ne dozvoljava uvek i potpunu objektivnost mišljenja, stoga je „Sizifov posao“ usaglašavanje stava navijača sa „crno-belom“ i onog sa „crveno-belom“ zastavom. Mišljenja smo da je ishod susreta realan po prikazanoj igri i propuštenim šansama, da je zadovoljio oko 55000 ljubitelja loptanja, koje nikada nije omela da dođu na stadion.
Derbi je bio više nego uzbudljiv, gol-šansi je bilo na pretek i sa jedne i sa druge strane, dosuđena su (sasvim opravdano) i dva jedanaesterca, bilo je sijaset lepih poteza zbog kojih fudbal i uživa toliku popularnost.
Prvo poluvreme
Prvo poluvreme je završeno rezultatom 0:0, mada ni dan-danas nije jasno kako su mreže ostale netaknute, Janković, Filipović, Boško Đorđević više puta, a u drugom poluvremenu Vukotić, Zavišić, Olja Petrović iz penala — nikako nisu nalazili pravi put do mreže, nišanske sprave im očigledno, nisu bile baš najbolje centrirane.
Prvih pola časa Crvena zvezda je imala nešto više od igre i par povoljnih prilika, zahvaljujući boljoj igri manevarskog reda. Partizan je uspostavio ravnotežu, a kada je, početkom drugog poluvremena, Istatov odbranio penal svom kolegi Petroviću, naišao je period nadmoćnije igre crno-belih“ koji je morao biti krunisan pogotkom. Nadmoćnost je prekinuo — Refik Kozić nepromišljenim udaranjem Vladimira Petrovića. Odlični sudija Gugulović mu je pokazao crveni karton, Kozićev gest je za svaku osudu, bez obzira što ga je Petrović pljunuo i opsovao (?!). No, ipak bi trebao i da se zamisli nad vandalskim ponašanjem Vladimira Petrovića, čija je slaba forma i sve nedoličnije ponašanje sve očiglednije u poslednje vreme. Možda to neki (psovanje i pljuvanje) smatraju i simpatičnim, ali, da bi se igrao fudbal, treba ipak savladati i usvojiti i neke norme lepog ponašanja koje je postavilo naše društvo. To, dakako, punom merom važi i za Refika Kozića, kome će kazna pomoći da razmisli da je je njegov potez bio pravo rešenje u tom momentu.
Sa igračem manje, Partizan je otupio oštricu svog napada, Crvena zvezda to koristi i preko Vladimira Petrovića postiže gol, sredinom drugog poluvremena. Sve je izgledalo rešeno, napad „crno-belih“ se sveo na usamljene pokušaje Vukotića, Boška Đorđevića i Zavišića, koji nisu dobili očekivanu pomoć od Bore Đorđevića i Đorđića. Ipak, pravda je zadovoljena golom sa bele tačke Boška Đorđevića. Prethodio je oštar start Kerija nad Boškovićem. Kad je pištaljka sudije Gugulovića naznačila kraj susreta, igračima kao da je laknulo, a i korektna beogradska publika nije imala za čim da žali — videla je nadahnutu i lepu utakmicu, možda ne najvišeg dometa, ali iznad svega uzbudljivu.
Pojedinci
Najbolji deo Partizanove postave je bila uža odbrana. Istatov je bio najbolji akter derbija, spasao je bar tri sigurna gola i pritom nije ni jednom pogrešio, Možda je ovo trenutak da se kaže da navijači i fudbalski stručnjaci nemaju dovoljno poverenja u ovog golmana, koji je, to slobodno možemo reći, u drugom delu prvenstva uz Ivana Golca najbolji čovek odbrane. Antić je igrao odlično, što mu baš nije svojstveno u čitavom ovom prvenstvu. Njegova izjava da je uvek igrao bar solidno ne stoji, prisetimo se samo utakmice sa Sarajevom. Zadatak je dobro obavio i Ivan Golac, koji igra ovo prvenstvo sigurno i nadahnuto, bez velikih oscilacija u formi.
Partizan je u proteklih 29 utakmica primio čak 40 golova (samo četiri tima su više primila), što govori da odbrana ne igra baš najsigurnije, što se odnosi ponajpre na half-liniju. Ni u ovoj utakmici Paunović i Pejović nisu igrali briljantno, naročito uz podatak da su navalni igrači Crvene zvezde bili bar pet puta u takozvanoj stopostotnoj šansi. Miroslav Bošković je igrao solidno, pred kraj susreta je vraćen u poslednji odbrambeni bedem ispred Istatova gde se odlično snašao i smogao je snage da pređe u napad i dobrim prodorom „natera“ Kerija da spreči faulom najgore.
Druga dvojica manevaraca, Bora Đorđević i Svemir Đorđić nisu pružili očekivane partije. To se naročito odnosi na Đorđića, mada je to i razumljivo uz podatak da je on došao nedavno sa odsluženja vojnog roka, da nije imao temeljne pripreme i da je kriza morala „doći po svoje“.
Špic napada je bio veoma opasan po gol Petrovića, posebno Momčilo Vukotić, koji je i ovom igrom dokazao da je najsvetliji biser Partizanove fudbalske škole u poslednjih deset godina. Krila Zavišić i Boško Đorđević su igrali dobro, mada su promašili par lepih prilika za golove. Boško Đorđević je izbio na sam vrh liste strelaca i nagoveštava plemenit razvoj svog raskošnog talenta.
Serija dobrih igara je nastavljena i nemamo razloga da budemo nezadovoljni. Momci Tomislava Kaloperovića sve ubedljivije pokazuju da su moćna ekipa.