ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Vlado Marjanović:
- Rođen: 1931. godine u Tarčinu
- Atletičar: od 1950. do 1960.
- U klubu: „Sarajevo“ i „Partizan“
- Disciplina: skok u vis
- Reprezentativac: 24 puta
- Zanimanje: sekretar Skupštine JSD „Partizan“
Oni su branili državne boje
U šestoj deceniji ovog veka neprikosnoveni „kralj visina“ na jugoslovenskim atletskim borilištima bio je nesumnjivo Vlado Marjanović. Ovaj vitki Bosanac, koji je zapažen kao izraziti talenat vrlo rano, još u matičnom AK „Sarajevu“, došao je u našu crno-belu sportsku porodicu 1951. godine, pa se slobodno može reći da sportsku slavu duguje koliko ličnim dispozicijama, upornosti i radu, toliko i AK „Partizan“ u kome je stasao u izuzetnog rekordera i dugogodišnjeg reprezentativca.
U korak s velikim šampionskim danima naše atletske ekipe, koja u toj šestoj deceniji nije imala ravnopravnog konkurenta na nacionalnim šampionatima, rasla je i sportska zvezda Vlade Marjanovića koji u tom periodu nije imao dostojnog rivala na domaćim borilištima. Bilo je to doba kada je ovaj vrsni skakač preleteo za naše prilike dotle neslućene visine i nizao podvig za podvigom kako u domaćoj tako i u mnogim međunarodnim arenama.
Bio je prvi Jugosloven koji se vinuo do „granice snova“ — do visine od dva metra! No, krenimo od početka, redom…
… već 1952. godina uspeo je da izjednači tadašnji jugoslovenski rekord — skokom od 197 santimetara
… posle toga obarao je još u tri navrata nacionalni rekord: maja 1953 skočio je 2,00, samo mesec dana kasnije 2,03 i konačno 1957. „preleteo“ je iznad letve podignute na visinu od 2,04 santimetra! (naročito impozantno deluju rezultati iz 1953, upoređeni s nacionalnim rekordom tada najjače evropske atletske sile SSSR, koji je iznosio 2,01!).
… u devetogodišnjem ciklusu (1951 — 1960.), u kome je superiorni AK „Partizan“ osvojio 8 puta titulu ekipnog prvaka države; Marjanović je bio redovno pobednik u skoku u vis.
… na Balkanskim šampionatima bio je višestruki prvak i rekorder, na Univerzijadi u Torinu osvojio je drugo mesto, u dvomeču Skandinavija — Balkan. U Atini ispeo se opet na pobedno postolje, a na šampionatima Evrope 1954 (u Bernu) i 1958 (u Stokholmu) uspeo je da se plasira u finale.
Vitak, dugonog, idealne skakačke građe, Vlado Marjanović duguje svoju sportsku zvezdu pre svega urođenim svojstvima i dispoziciji, ali isto tako i veoma dobro izrađenoj, mada vrlo zastareloj „svinej“ tehnici. Istina on i dan danji s tugom konstatuje da je to bio njegov veliki hendikep i da bi modernijom tehnikom zabeležio još upečatljivije rezultate i rekorde.
— Bile su to neke „modifikovane makazice“ kojima sam skakao — priseća se onomad Marjanović i pomalo ironično dodaje — Šta se tu više moglo, kada smo istovremeno i moj trener (Marko Račić specijalist za trčanje) i ja zajedno savlađivali tu tehniku. Za drugu u ono doba nismo znali. A koliki je to bio minus najbolje svedoči činjenica što je šampion SSSR Stjepakov skačući 1953. na taj način jedva preleteo 2,01 i bio iza mene, a samo dve godine docnije, pošto je prešao na „stredl“ tehniku, postavio je svetski rekord — 2,16?
Pojavom talasa novih, mlađih skakača, negde šezdesetih godina, Vlado Marjanović se povlači sa atletskih borilišta, ali ne i iz sporta. Svoja iskustva i znanje koristi, obilno kao kondicioni trener, pripremajući uspešno odbojkašku reprezentaciju Jugoslavije (1963.), zatim našu, košarkašku selekciju za Svetski šampionat u Brazilu gde je osvojila drugo mesto i konačno fudbalsku ekipu Partizana (1965. godine).
Izuzetno privržen crno-belom klubu, Marjanović od 1965. godine neprekidno obavlja posao generalnog sekretara našeg sportskog društva, na kom se mestu nalazi i danas, kao sekretar Skupštine JSD „Partizan“.