Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Idriz Hošić

od

u

ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE

Idriz Hošić:

  • Rođen: 1938. godine
  • Igrao: od 1955. do 1974.
  • U klubu: Igman i Partizan
  • Na mestu: centarfora, polutke i krila.
  • Reprezentativac: 5 puta
  • Zanimanje: profesionalni fudbaler

Za Idriza Hošića je svojevremeno jedan stručnjak s pravom rekao: „Retko tragičan fudbaler. Imao je sve, a postigao je malo. Bio je i ostao od početka do kraja najmanje iskorišćena i nedovoljno oplemenjena — raskošna fudbalska ruda!“

Takav je zaista bio Hošić u trenutku dolaska u Partizan. Čvrst, silovit, brz, bez treme i straha, s čeličnim oprugama u mišićima i dinamitom u nogama. Probojan snajper koji je topovski udarao loptu obema nogama i još češće tresao mreže, koliko efektnim, toliko silovitim udarcima glavom. Zar je čudno što je s takvim kvalitetima bio „bauk“ za sve drugoligaške golmane i što su se za njega otimali najelitniji klubovi u zemlji: pre svih komšije Željezničar i Sarajevo, a zatim Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda… Ipak, privoleo se našem crno-belom jatu.

Nažalost, izuzetno daroviti Idriz imao je i neke ozbiljne slabosti, odnosno hendikepe koji su se isprečili na njegovom razvojnom putu i onemogućili mu da se iskaže do kraja, u pravoj meri svog talenta. Pre svega u matičnom klubu nije dobio potpunu fudbalsku školu i to se osećalo tokom čitave njegove igračke karijere. Zatim, u Partizan je došao u poodmaklim godinama, kada su teško mogle da se iskorene navike dugim vremenom stečene u maloj sredini. Da maler bude veći u tim je uskočio u doba najdublje krize crno-belih. Konačno najveći deo vremena u našem dresu proboravio je igrajući na neadekvatnom mestu: umesto u najisturenijem „špicu“ dugo je bio argat i organizator igre na sredini, udaljen od zone šuta i protivničkih stativa!

Ako se svemu tome doda da se u početku, neadaptiran naporima treninga i rada u velikom klubu, često i lako povređivao, onda je razumljivo što je prve dve godine u našem dresu (1966. i 1967.) proveo više van borilišta nego na terenu! Tek 1968. godine postao je standardni prvotimac, a ubrzo zatim i reprezentativac. Iako je sve do 1970. godine nosio na leđima „desetku“ u sezonama 1968. i 1969. bio je prvi strelac crno bele ekipe sa 47 postignutih golova u prvenstvu! Njegovim pogocima uglavnom zahvaljujemo i visok plasman (drugo mesto) u 1968-69. šampionatskoj sezoni.

Tek u takmičarskoj 1969-70. godini Hošić je došao na svoje pravo mesto: sa brojem 9 vodio je Partizanovu navalu, a u državnom timu fingirao je redovno kao — istureni atekar — krilo ili centarfor. Nažalost, ni kao reprezentativac nikada se nije iskazao u pravom svetlu, jer je većinu utakmica u „plavom“ dresu odigrao po „apotekarskom receptu“: šansu su mu davali u dozama, na početku ili na kraju igre — retko kad svih 90 minuta!

Posle šest godina provedenih u našoj sredini, Idriz Hošić je prešao u profesionalce. Robustan, dinamičan, angažovan i uvek opasan po protivnički gol na tlu SR Nemačke potvrdio je svoju vrednost. U zemlji šampiona Evrope i prvaka sveta bio je redovno jedan od najzapaženijih jugoslovenskih igrača i gotovo u svakom kolu među apostrofiranim stranicama Bundes lige!