Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Miodrag Živaljević puca na sebe!

od

u

Primer koji opominje: Ekscentričnost mladog napadača, manifestovana kroz pretnju, kao bumerang pogodila je njega samog. – U najkritičnijem trenutku kluba Živaljević je video samo svoj problem i tako se našao na „slepom koloseku“

U listu „Mladost“ od 6. juna (broj 955) objavljen je članak pod naslovom „Zašto sam na ledu“ koji ima tendenciju da bude nešto kao lična ispovest Miodraga Živaljevića, fudbalera Partizana. U tom članku Živaljević objašnjava zašto nije više ni rezerva i sve njegove reči su upućene, u stvari, protiv trenera Tomislava Kaloperovića i Džine Simonovskog. Živaljević između ostalog kaže: „Sada mi je egzistencija dovedena u pitanje, za šta sam, verujte, ja najmanje kriv. Neki ljudi iz Partizana su me (ništa na profesionalnom planu nije posredi) diskvalifikovali i kao igrača i kao ličnost, pa se pitam gde su granice moći čoveka-trenera u odnosu na igrača koga trenira…“ Dalje Živaljević daje svoju verziju događaja koji su doveli do njegovog udaljavanja iz tima.

U povodu ovog članka jedan od simpatizera „crno-belih“, Drago Pantić iz Beograda, upućuje otvoreno pismo Upravi FK Partizana, u kome nalazi malo lepih reči za trenera, Kaloperovića i Simonovskog. U pismu se, između ostalog, kaže: „… Čovek, Miodrag Živaljević,… nije ni rezerva jer je navukao na sebe bes moćnih i svemoćnih. Čovek koji je postavio pitanje svojih životnih uslova doživeo je da dođe na ivicu životne egzistencije!…“ Ovo je bilo sasvim dovoljno da se obratim „optuženom“ Tomi Kaloperoviću, smatrajući da i druga strana treba da kaže svoju reč.

KALOPEROVIĆ: Moram prvo da kažem da nije moj manir da preko štampe vodim rasprave, ali posle ovih optužbi na račun Simonovskog i mene, moram se staviti u službu istine i notirati pravi tok događaja. U završnici prvog dela prvenstva, kad sam došao u klub, Živaljević je vraćen u tim i igrao uspešno, tako da sam mislio da ćemo u drugom delu sarađivati na obostrano zadovoljstvo. Međutim, na sastanku pred polazak na pripreme, na kome su pored svih igrača bili prisutni i neki članovi uprave, na predsednikovo pitanje „Ima li neko nešto da pita?“, za reč se javio Živaljević. Rekao je da on prema ugovoru treba da dobije stan do 1. januara, i upitao kako još nije dobio kad je već 4 januar?! Napomenuo je da će ići na pripreme, međutim, ukoliko se desi da mu ne bude rešeno stambeno pitanje — klub od njega neće imati nikakve koristi u drugom delu šampionata! Uzimajući u obzir da se klub nalazi u najtežoj situaciji od svog osnivanja, i uslove koje je nametao Živaljević, Simonovski i ja smo kategorički stali na stanovište da Živaljević ne treba da ide na pripreme. I pored toga Živaljevićeve stvari sportske opreme su ponete, smatrajući da će se on predomisliti. Međutim, tek posle punih 15 dana Živaljević je izrazio želju da se priključi pripremama, što Simonovski i ja nismo dozvolili.

— Po povratku u Beograd dobio sam obaveštenje da je Živaljević intenzivno trenirao na stadionu JNA i na osnovu toga sam ga poveo na utakmice u Skoplje i Štip. U Skoplju je igrao drugo poluvreme, ali se videlo da je nespreman. Zato se po povratku sa Živaljevićem radilo i pre i posle podne i on je ušao među 16 prvotimaca koji konkurišu za prvu postavu. Na prvenstvenoj utakmici protiv OFK „Beograda“ uveo sam ga u igru pri rezultatu 1:0 za nas. Igrao je 13. minuta i za to vreme je upropastio svih pet lopti koje je dobio. Ipak, ja ga nisam izveo zbog slabe igre, već zato što mi je u jednom trenutku sinula misao: „On, u stvari, sad sprovodi ono što je rekao zimus, da klub od njega neće imati koristi u drugom delu prvenstva“! Sutradan sam razgovarao sa Živaljevićem i otvoreno mu rekao da na njega više ne računam — objašnjava Kaloperović.

— Samo je ovo istina i drug Drago Pantić, verujem ne bi reagovao ovim pismom da je bio upoznat sa svim pojedinostima. Ne samo Živaljević, već svaki igrač sa ovakvim i sličnim pogledima nema mesta u našoj sredini. Što se tiče „tvrdnje“ da se u Partizanu ne gleda pre svega čovek, to jednostavno nije tačno: u Partizanu se uvek vodila briga o čoveku (primer Zorana Racića je poslednji koji to potvrđuje), ali se ne može Živaljević, ili bilo ko drugi, igrati sa ugledom kluba — rekao je na kraju Toma Kaloperović.