Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Poraz, ali ne i neuspeh

od

u

Komentar utakmice Vojvodina-Partizan (2:0)

Partizan je izgubio utakmicu u Novom Sadu, ali taj poraz nikako ne treba tragično shvatiti. U jednoj izvanrednoj igri Novosađani su, treba priznati, bili bolji — i ono što je možda najvažnije — imali više sportske sreće.

Vojvodina je postigla dva gola, Partizan nijedan — ali, da su „crno-beli“ i tri puta savladali Svilara — ne bi bilo nezasluženo.

Novosađani su poveli već u trećem minutu, dosta rano, i najverovatnije zbog toga igrači Partizana prihvatili su otvorenu igru. Gledaoci su bili oduševljeni. Punih 45 minuta tempo nije popuštao, lopta se munjevito prenosila sa jednog dela terena na drugi.

Nije se uopšte osećalo da je Partizan gost na novosadskom terenu. Mnogo „crno-belih“ zastava i transparenata sa velikim fotografijama Vukotića i drugova podsećali su na atmosferu na stadionu Jugoslovenske narodne Armije.

Ako je Vojvodina povela već u trećem minutu, Partizan je morao da izjednači dva minuta kasnije.

Boško Đorđević je napravio pravi „dar-mar“ u odbrani domaćeg tima. Brzo i elegantno prešao je trojicu domaćih fudbalera i uputio idealan centaršut. Sa desnog krila u punom sprintu naleteo je Zavišić. Kakva prilika i udarac! Strahovito je zahvatio loptu, ali nije je poslao na pravo mesto. Lopta je zahvatila spoljni deo mreže i otišla u gol-aut.

Desetak minuta kasnije ponovo jedna bravura Boška Đorđevića. Desni bek Vojvodine Željko Jurčić odavno nije bio tako bespomoćan. Mlađi Đorđević, stekao se utisak, prelazio ga je kada je hteo. I u 17-om minutu levo krilo Partizana poslao je idealan centaršut, ali napadači „crno-belih“ dozvolili su da pre njih do lopte dođe izvanredni Svilar.

U 25-om minutu — gledaocima je zastao dah. Radomir Antić, krenuo je u napad. Sa svoje polovine bukvalno je poneo loptu, prešao nekoliko prepreka, a onda sa 25 metara sjajno šutirao. Svilar je imao samo toliko vremena da pogledom isprati loptu. Na njegovu sreću — „buba-mara“ je pogodila stativu i odbila se skoro do polovine igrališta.

Vojvođani su postigli i drugi gol u trenucima kada se činilo da će Partizan izjednačiti. Golac je neoprezno srušio Ličinara. Danojlovski je opravdano svirao i Ivezić je bio siguran egzekutor.

Ipak, pre kraja poluvremena Partizan je mogao bar smanjiti prednost Vojvodine. Zavišić i Bošković bili su u vrlo povoljnim situacijama, ali ponovo je Svilar imao mnogo sreće.

Iako su imali prednost od dva gola — Novosađani nikako nisu bili sigurni u konačan uspeh svoga tima. Bar u poluvremenu meča. Todor Veselinović ponavljao je svojim igračima da Vojvodina, bar u susretima, sa Partizanom nikada ne može biti sigurna u pobedu — sve dok sudija ne odsvira kraj.

U drugom delu — igrači Partizana nisu iskoristili veliku šansu. Sve dok je Crvena zvezda vodila u susretu sa Hajdukom — Novosađani su, u tim momentima, bili na čelu tabele i igrali veoma poletno. A, onda kada su za vreme igre obavešteni da je Hajduk izjednačio, a potom i poveo protiv Crvene zvezde — Veselinovićevi momci kao da su posustali. Ali, ni „crno-beli“, čini se, nisu više imali snage da preokrenu rezultat.

Ipak, na kraju — Tomislav Kaloperović nije imao mnogo primedbi na igru svojih pulena. Nisu osvojili bodove, ali su pobrali mnogo aplauza. Uostalom, u ovom trenutku, možda je važnije što podmlađeni tim Partizana igra sa mnogo mašte — nego da osvaja bodove u igri koja ne zadovoljava.

Pomenimo da se posle duže pauze u jednom prvenstvenom meču — u timu pojavio, u drugom poluvremenu — jedan talentovani mladić o kome će se uskoro još više čuti.

Miodrag Vranješ, dvadesetogodišnji levi bek, plavokosi — uspravni mladić, britak u startu, brz i pravovremen u napadu pokazao je da će uskoro postati standardni u prvom timu. Samo jednom je pogrešio za 35 minuta koliko je igrao, i verujemo da će mu trener Kaloperović pružiti šansu i u poslednja dva kola ovogodišnjeg šampionata.