Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Čika Bora Lans — rampa Partizanovih velikana

od

u

I oni su stvarali Partizan: Borivoje Jovanović čovek koga ubuduće treba izmišljati


Kroz JSD Partizan je prošlo mnogo zaslužnih sportista, članova uprave, amaterskih radnika, trenera i simpatizera „crno-bele“ boje. Svi oni doprineli su stvaranju svetle tradicije najvećeg sportskog kolektiva u zemlji. Njihov doprinos Partizanu i jugoslovenskom sportu je od neprocenjive vrednosti. Ipak, ono što ih odlikuje zbližava i povezuje u jednu neraskidivu celinu, jeste velika i nesebična ljubav prema Partizanu.

Oni su stvarali Partizan…


U istoriji Jugoslovenskog sportskog društva Partizan malo je takvih ljudi kao što je Borivoje Bora Jovanović. Pripada onoj malobrojnoj generaciji Partizanovaca, koji su u posleratnom periodu 1945. godine osnivali naš Partizan; preteča je jugoslovenske odbojke u predratnom periodu (od 1929. godine) i jedan od osnivača našeg odbojkaškog i košarkaškog kluba. Izuzetna ličnost, pre svega po tome što strasno voli sve klubove i sportiste Partizana; što je život posvetio „crno-beloj“ boji i svom pozivu tehničkog sekretara Društva. Jedan je od retkih, koji je pune tri decenije proveo u Partizanu, pa je i njegov doprinos našem Partizanu nesumnjiv.

Ponikao je u „crno-belom“ kolektivu, radio i živeo kao član ove velike porodice, pa će tu sačekati i odlazak u penziju.

Svojom sportskom aktivnošću i svojim radom obogatio je sadržaj života mnogim klubovima JSD „Partizan“.

Za dvadeset godina službovanja pokazao je zavidne rezultate. Bio je uvek u toku svih zbivanja i događaja u Partizanu. Pomno je pratio i beležio postignute rezultate naših sportista, kako na domaćem, tako i na stranom terenu. Zahvaljujući njemu danas Partizan raspolaže bogatom dokumentacijom sportskih rezultata. Jedan je od prvih osnivača lutrije Partizan — Crvena zvezda, koja danas radi sa uspehom. Dve decenije učestvuje u pripremanju svake godišnje Skupštine JSD „Partizan“, svake veće manifestacije koja se organizuje u okviru Društva.

Uvek spreman da pomogne kada se od njega to zatraži, svoje bogato radno i sportsko iskustvo ponudio je Vaterpolo-klubu, kome su usluge jedne ovako iskusne ličnosti bile neophodne. Danas naši vaterpolisti ne mogu da zamisle ni jednu akciju bez svog čika — Bore. I mada je kratko vreme u klubu svi su ga zavoleli, pa im je želja da kada ode u penziju, a to će biti uskoro, ostane i dalje sa njima…

Oll-raund

Evociramo prošlost…

Borivoje Jovanović bio je svestrana sportska ličnost. Uporedo sa odbojkom upražnjava: atletiku, plivanje, veslanje, stoni tenis, kuglanje i košarku. Na prvo zvanično takmičenje otišao je 1931. godine, u Zemun, pod nazivom „Župsko odbojkaško prvenstvo“. Svoju prvu utakmicu u dresu sa državnim grbom odigrao je šest godina kasnije, 1937, godine na Sveslovenskom odbojkaškom prvenstvu u Sofiji. Bio je to veliki uspeh naše reprezentacije, koja je u veoma jakoj konkurenciji osvojila bronzanu medalju.

Odmah posle oslobođenja zemlje zapažen kao aktivan takmičar i dobar organizator sportskih takmičenja postaje referent za fiskulturu u štabu KNOJ-a. Uz Ratka Vlahovića osniva odbojkašku i košarkašku sekciju (kasnije klub) Partizana. Bili su to zlatni dani naše odbojke. Uspesi odbojkaša u tom periodu predstavljali su najviši domet. Kompletna ekipa „crno-belih“ bila je kostur državne reprezentacije.

Već sama činjenica što je igrao među asovima kao što su bili Zlatko Kovačević, Mihajlo Marković, Dragomir Popović, svedoči o njegovim kvalitetima kao igrača. Kao tehničar u ekipi odlikovao se izvanrednom preciznošću u dodavanju lopti, pregledom igre i duhovitošću prilikom nadmudrivanja protivnika. Imao je „njuh“ da oseti kojem igraču treba dodati loptu. Koristio je smečere do maksimuma i zato su ga smatrali „mozgom“ ekipe.

Posle tri osvojene šampionske titule (1945—1947 i 1948. godine) Bora Jovanović prestaje da se aktivno bavi sportom.

Međutim, svoju aktivnost razvija na drugom planu. Postaje savezni i internacionalni sudija. Poznat po svojoj korektnosti prilikom vođenja odlučujućih susreta, često puta je biran za vrhovnog sudiju na raznim domaćim i međunarodnim turnirima.

Odlikovanja

Njegova društvena aktivnost prostire se na mnoge strukovne saveze od kojih je dobio i odgovarajuća priznanja. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod 3. reda, slede priznanja i plakete: Fiskulturnog saveza Jugoslavije, SOFK Srbije i Beograda, Odbojkaškog saveza Jugoslavije, Srbije, Atletskog saveza Jugoslavije, Srbije kao i pohvalnice Beogradskog ragbi podsaveza, Bokserskog saveza Jugoslavije. Ipak, najdraže su mu nagrade koje je dobio od Jugoslovenskog sportskog društva Partizan.

— Prošlo je dosta vremena, kada sam kao glavni arbitar sudio međunarodnu utakmicu SSSR — Japan. Utakmica je igrana u Klužu i reprezentacija zemlje „izlazećeg sunca“ izgubila je susret sa 3:1. Silazeći sa sudijske stolice primetio sam japanskog trenera kako mi prilazi. Čestitao mi je na izvanrednom suđenju i pružio poklon — uspomenu na ovaj susret. Bio sam iznenađen ovakvom pažnjom. Nikad nisam doživeo ovakvo priznanje, pa još od poraženog, priseća se Bora Jovanović. Gest koji nikada neću zaboraviti.

Za Boru Jovanovića se s pravom može reći da je čovek izuzetnih moralnih kvaliteta. Uvek spreman da sasluša sagovornika i da mu pomogne ako je to u njegovoj moći, nikad se nije eksponirao u smislu nadmoćnosti. Probleme pokušava da reši sporazumom i dogovorom. Po prirodi duhovit, uvek je spreman da i najteže probleme reši drugarski. Zbog tih svojih osobina izabran je i za predsednika radne zajednice JSD „Partizan“. Uživa opšte poverenje svoje okoline i ne retko daje mlađima potrebne savete. Retko fer i korektan uživa opšte simpatije sportske javnosti Beograda.

Dve decenije je prošlo od kada radi u Partizanu. Približava se dan kada će. otići u penziju. Rastanak će nesumnjivo biti bolan, jer se zatvara još jedna stranica ljudskog života — ona koja čeka sve nas. Ali, to neće značiti i rastanak sa Partizanom. Biće uvek tu da pomogne, da bodri i navija za naše sportiste kada budu igrali. Jedino što će se promeniti, a to je — neće morati svako jutro pre sedam časova žuriti put stadiona JNA na svoje radno mesto. Dolaziće onda kada za to bude osetio potrebu…