Grub igrač
Kada je na prijateljskoj utakmici Đurović onemogućio Savića, koji je poznat po oštroj igri, odmah je proglašen za grubog igrača! Od sudija je unapred opominjan, a u štampi često apostrofiran.
Đurović je, međutim, samo oštar i beskompromisan borac kome je uvek cilj samo lopta. On ulazi hrabro u duele i ne izbegava sudare. Ali ne udara, i u svojoj karijeri još nikoga nije povredio!
Ima igrača koji ne idu oštro i ne ulaze u duele, ali zato znaju kako će udariti ili povrediti protivničkog igrača, a da to sudije ne primete.
Na primer, sećamo se da je baš Novković bio taj koji je Vukotiću slomio nogu, a na „večitom derbiju“ već u 37. minutu povredio je Bjekovića. Tom prilikom sudija nije svirao faul!
Daleko smo od pomisli da time pravdamo poraz, ali se postavlja pitanje da li je baš sasvim slučajno da je Partizan završio tu važnu utakmicu bez svoja dva najbolja igrača?! Da li su to bile samo „nesrećne i neželjene povrede dvojice Partizanovih asova?“
Ako se tome doda da je na prethodnoj utakmici teže povređen i treći „Partizanov as“ — golman Ivančević, a svim očevicima je bilo jasno da je Odović, uz malo više sportske korektnosti, mogao to da spreči, onda opravdano treba postaviti pitanje na kojoj strani treba tražiti grube igrače.
O tome se nije pisalo!
Zloupotreba
Mnogo je pisano o raketama koje su izgleda postale moda na našim fudbalskim stadionima. Dobro je da se ta ružna pojava osudi, a treba je energično sprečiti.
Treba spomenuti da su sa severne tribine Zvezdinog stadiona bacani razni predmeti na „crno-bele“ igrače. I to treba osuditi i energično sprečiti.
Jednom rečju, organizacija redarske službe na našem najvećem stadionu, za vreme derbija, je podbacila. Već sat pre početka utakmice na zapadnoj tribini nije bilo mesta za sedenje. Iako su cene ulaznica bile visoke, mesta nisu bila numerisana (?!), a gužva je bila stravična. Očito je da je prodato više karata od postojećih mesta. Neorganizovan izlaz i parking prostor za automobile stvorio je opasnu gužvu i van stadiona.
Ta pitanja morala bi se rešiti pre nego što dođe do veće nesreće i ozbiljnijih povreda gledalaca.
Sudije
U poslednje vreme mnogo se piše o potrebi strogosti fudbalskih sudija. I to je dobro. Jer samo strogošću zavešće se red na naši igralištima.
Mnogo manje se piše o kvalitetu i objektivnosti suđenja. Jer uz svu strogost, lošim i neobjektivnim suđenjem, neće se moći uspostaviti željeni red na — terenima niti unaprediti igra.
Partizan je u prvih šest kola tri puta ozbiljno oštećen.
U prvom kolu novog prvenstva — sudija Osman Jusufbegović (Sarajevo) drastično je oštetio Partizan. Priznao je gol Dinamu koji je pao iz ofsajda i dosudio penal koji nije postojao! U to se mogao uveriti po milionski TV auditorij.
Na utakmici protiv Rijeke pomoćni sudija Muharemagić (Tuzla) bio je jedini čovek na stadionu koji je „video šamaranje“ između Pejovića i Ražića. Obojica su kažnjeni sa 4 utakmice neigranja!
I konačno Hamid Ihtijarević (Sarajevo), na utakmici protiv Vardara, poništio je regularan gol koji je postigao Boško Đorđević, a nije dosudio penal nad Bjekovićem! To su konstatovali svi izveštači i TV kamera.
Da li je sve samo „previd“, ili se iza toga krije nešto drugog?
Smatramo da bi trebalo primeniti istu strogost i prema nesavesnim sudijama kao i prema nediscipliniranim igračima. Jer u protivnom — stvoriće se opravdana sumnja u dobronamernost i objektivnost pojedinih sudija, kao i u kontrolore suđenja koji su takve sudije pozitivno ocenili.
Na potezu je sudijska organizacija, jer ove ni malo bezazlene pojave treba brzo i energično sprečiti.
(Ne)plivači
Poznato je da su na Mediteranske igre otišli i sportisti koji nisu mogli nastupiti, jer nisu uredno ili blagovremeno prijavljeni.
U zemlji je pak ostalo nekoliko sportista koji su bili uredno prijavljeni i imali realne šanse za dobar plasman.
Jedan od onih koji još ni danas ne zna zašto nije otputovao je plivač Partizana, Miodrag Rađenović. On je bio uredno prijavljen i sa uređenim svim ostalim formalnostima za taj put. Nekoliko dana pre odlazak za Alžir, na državnom prvenstvu u Rijeci, postavio je rekord na 200 m. delfin u vremenu od 2,13,6. Sa tim vremenom mogao se uspešno boriti za bronzanu medalju. No merodavni iz Saveza nisu ga poveli, niti našli za potrebno da o tome obaveste njegov klub ili njega lično.
To nažalost nije jedini propust Plivačkog saveza Jugoslavije.
Zašto o svemu tome naša sportska javnost nije obaveštena?