TRENUCI KOJI SE PAMTE
Rukometaš Dragan Stevanović-Miki uvek je pružao ruku protivniku. — Koliko nepravde za zelenim stolom?
Dragan Stevanović-Miki igrao je rukomet od 1956. godine (ranije košarku) u beogradskom Železničaru, a od 1958. U Partizanu. Već druge godine igranja proglašen je za najboljeg rukometaša Jugoslavije. Partizan kao „zonaš“ 1959 godine, najviše Mikijevom zaslugom, osvaja Kup Jugoslavije. Za Partizan je igrao ukupno 10 godina i odigrao preko 500 utakmica, a za reprezentaciju Jugoslavije nastupao 32 puta. Na svetskom prvenstvu 1958. godine izabran je u tim sveta, kad je bio i među najboljim strelcima (sa dvojicom rukometaša delio prvo mesto). Triput je učestvovao u osvajanju Kupa Jugoslavije; 1959, 1958, i 1971. (kao trener).
Sada je trener Partizanovih juniora i tehnički sekretar rukometnog kluba.
U novinskim napisima sportskih listova i rubrika, iz vremena kad je igrao rukomet, nalazimo mnoštvo divnih podataka o Draganu Stevanoviću-Mikiju. O njemu kad pišu govore kao o pravom sportisti, rukometašu koji se nikad nije ljutio, već je uvek pružao ruku pomirenja, a svojim znanjem i sportskim ostvarenjima katkad i sam rešavao utakmice.
„Zonaš“ osvaja Kup Jugoslavije
Takmičenje rukometaša za Kup 1959. godine bilo je dotad najmasovnije i najuzbudljivije. Partizan je bio „zonaš“, a uspeo je da napravi podvig. Na pobedničkom putu savladao je devet timova: Radnički i Tašmajdan (Beograd), Zdravlje (Leskovac), Mladost (Prizren), Partizan (Lukavac), Vojvodina (N. Sad), Vulkan (Zrenjanin) i u finišu dva ligaša: Dubočica (Leskovac) i Mladost (Zagreb). U tom pohodu „zonaša“ u rukometni vrh Jugoslavije tada mladi Miki bio je odista glavna poluga tima. On posebno pamti trenutke finala sa Mladošću:
— Pobedili smo tolike timove, među njima i renomiranu Dubočicu i već nam se činilo da dalje ne možemo. Pogotovu kad je na red došlo finale Kupa i kao protivnik — Mladost. Svi su redom davali daleko više šansi Mladosti. Bilo je malo nade da uspemo. Ali naš tim je želeo podvig i ostvarili smo ga. Utakmica je bila izuzetno dramatična. Dosuđeno je čak 9 sedmeraca! Mladost je dvaput vodila u prvom poluvremenu. Ali, ja sam ubrze postigao dva gola, a Rabata i Jančić po jedan i prvo poluvreme smo završili sa 6:3. U nastavku opet bura. Dva sedmerca nismo iskoristili a gosti su uspeli da smanje rezultat na 5:6. Tada sam uspeo da postignem još dva gola i to je već bio dobar skor. Ali Mladost je i dalje napadala, smanjivala naše vođstvo. Dvaput samo što nisu izjednačili. Pred kraj smo dali poslednji gol i pobedili sa 10:8. Dao sam 6 golova, a iznudio 5 sedmeraca. Ni sam ne znam koliko sam puta bio na podu…
Taj susret zapamtili su mnogi ljubitelji rukometa. „Politikin“ izveštač zapisao je: „Ako je ikad jednu važnu rukometnu utakmicu rešio samo jedan igrač onda se to desilo u finalu Kupa — bio je to Dragan Stevanović“.
„Stevanović je bio opasnost broj jedan za igrače Mladosti i zbog toga su ga budno čuvali. Kad drugog izlaza nije bilo — fauliran je. Od sedam sedmeraca u korist Partizana pet puta su prekršaji načinjeni nad Stevanovićem. Nijedanput nije protestovao. Uvek je pružao ruku protivniku u znak pomirenja…“
Pobedili sa 17:12, a izgubili…
Osam godina Partizanovi rukometaši su bili prvoligaši. I Miki među njima. Ali, godina 1968. bila je godina smene generacija. Otišli su Koprivica, Janković, Martinčević, Eror, Selec, Kostić i drugi. Ekipa je bila podmlađena, a konkurencija veoma jaka. Ta ekipa izgubila je 8 utakmica svaku samo sa golom razlike! Najzad, igrala sa utakmica sa banjalučkim Borcem u Beogradu.
— Dobili smo ovu utakmicu sa 17:12, a ipak smo je izgubili za zelenim stolom. Prema toj odluci — za pobednika je proglašen Borac (10:0).
— To je bila najveća nepravda koju pamtim u rukometu — jada se Miki. — U to vreme donet je propis da igrač sa 5 opomena ne može igrati, ali tek tada kad Rukometni savez Jugoslavije o tome pismeno obavesti klub. Naš Marko Popović imao je 5 opomena, ali Rukometni savez nije zvanično ni nezvanično to potvrdio. I on je nastupao za nas. Borac se žalio i tako smo za zelenim stolom izgubili već dobijeni meč. I ispali iz lige! Ništa nije vredelo što su duh i slovo propisa bili na našoj strani.