Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Kapica sa brojem 5 obavezuje

Da li je Miroslav Sofijanić pravi naslednik legende Mirka Sandića

Jedan vižljasti dečko prosto je gutao svaki potez velikana jugoslovenskog vaterpola Mirka Sandića i Zorana Jankovića. Možda je i potajno iz novina isekao neku sličicu ovih nenadmašnih asova, ali nikada nije ni pomislio da će jednog dana stati uz rame vedeta „crno-bele“ čete zajedno sa njima jurišati na pobede.

Miroslav Sofijanić danas nezamenljivi igrač prve sedmorke šampiona Jugoslavije i osvajača Kupa šampiona, nekada talentovani dečak u juniorskoj ekipi „crno-belih“, jedan od pleade onih koji bi želeli da igraju vaterpolo u velikom klubu.

Miroslav Sofijanić student treće godine ekonomije, ove godine će postati apsolvent, već je dobio epitet naslednika Mirka Sandića.

Pet sezona je prvotimac u četi Vlaha Orlića koja zna samo za pobede i titule. Pet sezona i oko 100 golova u mreži protivničkih timova, sa dva trofeja Kupa šampiona i pregršt titula najboljeg kluba u Jugoslaviji.

A kako je počelo?

Trnovit put

Jedan od najboljih jugoslovenskih vaterpolista svih vremena Đorđe Pešić prosto je uhvatio za ruku mladog Sofijanića, tada jedanaestogodišnjeg dečaka i odveo ga na trening u Partizan. Tako je počeo…

SOFIJANIĆ: Đoka me je prosto nagovorio da skočim u bazen i počnem da drugujem sa vaterpolom — priča danas prekaljeni as čete „crno-belih“.

Treneri su se smenjivali, Mija, Ašiku, Stevanović, Orlić, a Sofijanić je polako stasao u igračinu. Imao je nesreću da je u tom vremenu konkurencija za mesto u prvih sedam „crno-belog“ tima bila stravična. Janković, Sandić, Perišić, Čukvas, Marović

SOFIJANIĆ: Pozajmljen sam tadašnjem ISP-u iz Pančeva da se kalim. Zajedno sa mnom u Pančevo su prešli moji vršnjaci Trajković, Mečkić, Stamenić

I iznenada ISP od malo poznatog kluba dospeva do druge lige. Ali sticajem okolnosti Pančevci nisu dobili prvoligaša. ISP se rasformirao, a vaterpolisti Partizana su se vratili u matični klub.

SOFIJANIĆ: Tada sam se nosio mišlju i da ostavim vaterpolo. Stamenić i Trajković su pozajmljeni Crvenoj zvezdi, a ja sam ostao u Partizanu na klupi. Sedeo sam i čekao. Čekao i pomišljao u jednom trenutku da se manem vaterpola i posvetim sudijama.

I tada u tom razmišljanju, imao je nesebičnu pomoć Mirka Sandića. Ako ga je savetovao u igri, sada mu je bio savetnik i van nje. Ako mu je Janković bio idol u oponašanju, Sandić je bio taj koji ga je savetovao da postane onaj ko je danas.

SOFIJANIĆ: Mirko je jednom izjavio u štampi kako u meni vidi svog naslednika, kako sam ja onaj pravi koji će rešetati mreže protivnika, kako ću ja biti golgeter.

Čekao je i dočekao.

Stamenić i Trajković su igrali. Sofijanić je sedeo na klupi. Uveravali su ga mnogi da će ipak zaigrati samo treba da sačeka svoj trenutak.

SOFIJANIĆ: Da nisam verovao da ću zaigrati sigurno bih otišao. Međutim, ja sam ostao. Ostao sam i to se pokazalo opravdanim.

Šut

Miroslav Sofijanić je trenutno vaterpolista koji ima jedinstveni šut u svetu. Nije to neki rezantan udarac, koji bi svojom jačinom oduševio gledalište, već udarac koji na prvi pogled izgleda veoma slab, kao da će lopta jedva dospeti do gola, da bi ona poput taneta završila iza leđa golmana.

Pomoć

SOFIJANIĆ: Taj šut nisam ja izmislio. Svojevremeno sam posmatrao šuteve sovjetskog reprezentativca Akimova, a i našeg asa Zorana Jankovića i pokušao da ih kopiram. Možda sam iz ovog iskustva izvukao nešto, možda sam dodao nešto svoje, tek eto ja sada pogađam pravo mesto…

Sofijanić danas predstavlja pravu enigmu za protivničke golmane. Njegovi udarci su pravi projektili, a „lansirna rampa“ ne deluje ubedljivo. On je danas vrsan strelac. Što nije prvi u ligi sigurno mora da „zahvali“ jer u njegovom timu ima još mnogo onih koji su rođeni egzekutori.

Kapica 5

Mirko Sandić je simbol jugoslovenskog vaterpola. Sandić je bio nekada vedeta jugoslovenskog reprezentativnog vaterpola. Kada je otišao iz vaterpola svoju kapicu sa brojem pet predao je Sofijaniću. Možda ga zato i zovu naslednikom Sandića.

SOFIJANIĆ: Mirko je simbol našeg vaterpola. Njega je teško dostići. Uzevši njegovu kapicu ja sam primio i određenu obavezu, jer trebalo je opravdati taj broj pet. Do sada sam je u potpunosti opravdao što je nosim, jedino što mi je ostala obaveza da zaigram za nacionalni tim. Igrao sam za reprezentaciju, ali B selekciju, a želja mi je da se pojavim i u prvoj selekciji. Tek tada ću biti miran jer ću opravdati kapicu sa brojem pet…

Sofijanić više nije neiskusan igrač. Prošao je „sito i rešeto“ našeg vaterpola. Stasao je u vrsnog igrača i skoro da je posle ovogodišnjeg šampionata na vratima nacionalnog tima.

P. VESNIK: Sa kojim igračima se najviše slažete?

SOFIJANIĆ: Uroš, Ratko i Nikola.

P. VESNIK: Ko vam je najteži protivnik?

SOFIJANIĆ: Svi vaterpolisti SSSR. Treba to izdržati…


Miroslav Sofijanić

  • Rođen 1. aprila 1949. godine
  • Student Ekonomskog fakulteta
  • Diplomirao u Školi za spoljnu trgovinu
  • Za Partizan odigrao oko 250 utakmica
  • Postigao oko 100 golova
  • Igrao za B reprezentaciju Jugoslavije na Balkanskim igrama u Izmiru.
  • Dva puta bio u timu koji je osvojio Kup evropskih šampiona
  • Četiri puta bio u timu koji je osvojio šampionat Jugoslavije.