Sa i oko ringa
Organizator Međunarodne revije u čast oslobođenja Beograda, koja je minule nedelje završena, želeo je po svaku cenu da od ovog nadmetanja napravi spektakl. U goste su pozvani mnogi bokseri iz inostranstva i najbolji jugoslovenski asovi. Pozivi su upućeni i beogradskim majstorima ringa. Uostalom, sasvim je logično, da se na reviji koja se organizuje u čast proslave glavnog grada bore i članovi beogradskih klubova.
Istini za volju, stručno rukovodstvo i uprava Partizana nisu bili oduševljeni pozivom. Razlog je jednostavan i vrlo konkretan: u jeku borbi za bodove između dva prvenstvena kola, nije nimalo preporučljivo, ionako umorne borce stavljati u vatru okršaja. Mogućnost teže povrede ili nokauta uvek je prisutna. Takva nesreća automatski znači slabljenje sopstvene ekipe za prvenstvene okršaje koji dolaze i koji su od presudne važnosti. Jer povreda ili nokaut svejedno znače, duže odsustvovanje sa ringa, što bi bio veliki udarac za i onako „tanak“ fond kvalitetnih takmičara koji se bore u najboljoj garnituri.
Ipak, odlučeno je da se šestorica najboljih bore. Na adresu Bokserskog save za Beograda, koji je bio organizator, stigle su prijave Milosava i Aleksandra Popovića, Živkovića, Šekularca, Ignjatovića i Vujovića. Partizan od njih, u ovom trenutku, nema boljih. Objektivno malo je kvalitetnijih i u jugoslovenskoj konkurenciji. Ali, koja vajda od svega toga. U program su uvršteni samo Milosav Popović i Fahrija Šekularac. U Partizanu su bili šokirani tim saznanjem. Zašto prvo poziv, a zatim odbacivanje boraca koji su apsolutno zaslužili poverenje sastavljača parova? To je bilo pitanje na koje je od organizatora dobijen neuverljiv odgovor.
— Zahvaljujemo upravi Partizana na ponuđenoj saradnji, ali u program smo bili obavezni da uvrstimo samo one najbolje i najatraktivnije.
Zaista neshvatljiv postupak i još čudniji odgovor. Tvrdimo da A. Popović ili, Živković, recimo, nisu ništa slabijih od onih „najboljih“ čija imena glase — Cvetić, Skenderovski, Simić, Joković ili bilo ko od drugorazrednih bugarskih i rumunskih takmičara.
Ne liči li to sve na obmanu, ili još bolje osvetu za neke ranije grehe. Mora se priznati u prošlosti beogradski klubovi retko su se odazivali ovakvim revijama. Partizan takođe nije bio izuzetak. Ali, da li je korisno biti zlopamtilo. Ako je to razlog za izostavljanje četvorice boraca u crno-belim dresovima onda organizatori idu pogrešnim putem, a od saradnje neće biti ništa.
Ali, ni to nije kraj priče. Pošto je Šekularac iznenada oboleo i otkazao učešće, od šestorice ostao je samo Milosav Popović. Seriji sjajnih rezultata u ovoj godini želeo je da doda još jedan. Želeo je i više od toga: da postane najbolji bokser revije. Organizatori su čak obećali da će zbog njega dovesti bugarskog šampiona Stojmenova, sjajnog Rumuna Varana. Sve je ostalo na obećanjima. Popović je u polufinalu, u pravoj egzibiciji, nadmudrio Jokovića, a u završnoj predstavi čak nije ni imao protivnika!
— Još pre revije sumnjao sam da će u Beograd doputovati Stojmenov i Varan. Rekao sam to i saveznom treneru Bruni Hrastinskom i čak mu predlagao da odustanem od takmičenja. Nije to prvi put da sam prevaren. Zato ću sledeći put dobro razmisliti pre nego što donesem odluku, pa makar me to koštalo kazne — rekao nam je Milosav Popović.
Očigledno je, kad se poverenje jednom izgubi, teško se vraća. O tome su organizatori trebali da razmišljaju.