Odigrana su dva kola prvenstva Jugoslavije za košarkaše uz dve pobede „crno-belih“ koji se nalaze na vrhu tabele u šampionskim željama: Startovalo se pobedama, trasira se zlatni, šampionski put kojim su krenuli naši košarkaši u želji da ostvare ono što nijednoj generaciji ranije nije pošlo za rukom
Košarkaši u crno-belim majicama u sezoni što je startovala, u periodu od 26 kola u 32. prvenstvu države, traže put do vladarskog trona, da dosegnu tamo dokle nijedna generacija Partizana nije dosegla.
Traži se šampionska titula. Zahtevaju navijači. Mladost i talenat što je u srcima košarkaša. Ne bez razloga. I ne preko granica mogućnosti. Već radi vrednosti i mogućnosti što se pružaju ekipi trenera Borislava Ćorkovića.
Slika prva
Prvi protivnik „crno-belima“ na startu bio je povratnik u društvu najboljih — zagrebačka Industromontaža. Tim odlučan da opstane još koju sezonu. Kolektiv spreman da skupo „proda kožu“. Šansa za egzibiciju, pomisliće se! Ali, renovirani „montažeri“ bili su čvrst suparnik. Niti za potcenjivanje niti za egzibicije.
Partizan je igrao nešto nervozno. Po nešto se grešilo. Jer, želelo se da se pred armijom navijača i ostalima ostavi solidan utisak, utisak budućeg šampiona. Ipak, dva asa, dvojica „zlatnih dečaka“: Dragan Kićanović i Dražen Dalipagić bili su i ostali glavne poluge tima, sve dok daleko pre kraja nisu otišli na klupu, praveći mladima mesta na terenu, gde više nije bilo neizvesnosti oko pobede. Ali, još jedan je bljesnuo: Dragan Đukić. Momak koji se mukotrpno probijao do afirmacije, svojom ili tuđom željom, apstinirao nekoliko sezona, da bi zaigrao u pravom timu na pravom mestu.
Slika druga
I drugo prvenstveno kolo ostalo je za nama. Sa prvog putovanja stigla su i dva boda: Protivnik: sarajevski Željezničar. Rezultat: 92:90. Mala razlika. Ali, dva velika boda. I — na čelu kolone je hrabri, neporaženi i najprecizniji: Partizan!
Cena te pobede je — povreda Dražena Dalipagića! Kako se igralo i kako je Praja povređen i koliko ozbiljno, neka kaže njegov učitelj — trener Ćorković:
— Taj protivnik, taj Željezničar nas je izbacio iz Prve lige u Drugu! Sarajlijama smo bili dužni upravo u Skenderiji, gde smo bili degradirani u drugoligaše. Ali, oni su sada snažni, puni iskustva i onih tananih „štoseva“ potrebnih prekaljenim prvoligašima, tako da smo bili na tantalovim mukama u svakom sudaru. Igraju sporo, do iscrpljenja. Nama je trebalo dosta živaca da im razbijemo odbranu, osujetimo napade. Dalipagić je povređen u, na oko, naivnoj situaciji. Skočio je i — pao na nogu. Izvrnuo mu se skočni zglob, pa je 14 minuta pre kraja otišao na klupu. Nismo želeli ništa da reskiramo, bez obzira na njegove želje da posle lekarske intervencije opet nastavi. Hoće li igrati u sledećem kolu protiv Borca u Palati sportova u Novom Beogradu? Vi znate njega: on bi i lekar, da mu kaže da mu je prsla kost zaigrao u voljenom dresu, jer ne želi da izneveri drugove i navijače, koji njega i drugove tako zanosno bodre!
Borac
Borac je sledeći protivnik košarkašima Partizana. Tu, na terenu gde sme i mora samo za pobede da se zna. I znaće se samo za uspehe… To obećavaju sve što sa entuzijazmom nose dres crno-beli.
Dolazi bivši prvi strelac nacionalnog prvenstva — Radmilo Mišović: Dolaze: Purić, Arsić, Šarančić… čitava plejada koja se sada našla u vrhu tabele, posle stavljanja na žrtvenik pobede prvo sadašnjeg šampiona (Zadar) a zatim i bivšeg (Radnički FOB).
Poseban „dijalog“ pod obručima imaće Dragan Kićanović, koji je u Partizan došao baš iz čačanskog Borca. Kića protiv Mišovića. Partizan protiv Borca! Kakvo nadmetanje i kakve želje: Čačana da jurišaju prkosno na onog ko juriša na titulu, a Partizan da se u trećem prvenstvenom megdanu na pravom mestu dokaže u pravom svetlu.
Trenutak i za „koncert“ u crno-belom, da isproba svoje oktave u teškim trenucima kroz koje će retko ploviti brod trenera Ćorkovića.