Bokseri Partizana zasluženo savladali Crvenu zvezdu
Saradnja između beogradskih klubova nikako se ne može nazvati dobrosusedskom. Istini za volju bilo je u prošlosti i nekih korisnih, zajedničkih akcija, ali nažalost više je primera uskogrudosti, koja jednog od partnera dovodi u nezavidnu situaciju.
Podsetimo se: ne tako davno, kada je Crvena zvezda bila domaćin a na njeno insistiranje, unapred je dogovoreno da u prvenstvenom meču dođe do okršaja između Jelisijevića i Belića. U Partizanu su ovakvu ponudu širokogrudo prihvatili, čak su i ostali parovi unapred sastavljeni. Uprava kluba, očigledno pokazala je svu svoju širinu pogleda, jer zašto poklonicima ringa ne pružiti mogućnost da unapred znaju ko će s kim, zašto za skupe ulaznice prodavati mačku u džaku. Jednom rečju Partizan je postupio u ime boksa, a zar je bilo kad drugačije i postupao.
Predsednik Crvene zvezde se posle toga preko novinskih stubaca zaklinjao da će njegov klub biti korektan u revanšu, da će takođe unapred objaviti parove, da će se opet jedan protiv drugog boriti Jelisijević i Belić. Ali, gle čuda, kad je trebalo svoju obavezu ispuniti u „crveno-belom“ taboru počeli su da se ponašaju kao zli susedi: Jednostavno su odbili meč dvojice starih rivala, pravdali su to kvazi razlozima, nudili milion drugih rešenja, koja nažalost nisu bila ona prava.
Jelisijević je nespreman, Đajić prelazi u polusrednju, Stanković stoji na raspoloženju Beliću… Ko bi se sve setio šta su susedi nudili, ali u nijednoj varijanti nisu prihvatili duel Belić — Jelisijević, koji je minulog proleća dupke ispunio novobeogradsku Palatu sportova.
U Partizanu su bili ogorčeni zbog toga. Ne, nisu se plašili da će doživeti finansijski debakl, jer su bili uvereni da će verna armija navijača pohrliti u dvoranu da svojim ljubimcima pomogne u nastojanjima da sruše večitog rivala. Bili su ogorčeni jer su, bar u tim trenucima bili prevareni, obmanuti, jer su želeli saradnju u ime dobrih odnosa, u ime prosperiteta boksa u glavnom gradu, boksa u celini.
Da li se „dobri“ sused predomislio kad je video puno gledalište, ili je to bio „lukavo“ zamišljen plan, tek i posle svih odbijanja Jelisijević se pojavio u polusrednjoj kategoriji. Šta je doživeo bilo bi apsurdno još jednom ponavljati, ali zbog kompletnosti saznanja ponovimo to, ipak, još jednom: posle tri nokdauna i niz neugodnih situacija Belić je, ponovo dokazao da njegovo Evropsko srebro iz Madrida ima blistaviji sjaj od Jelisijevićeve bronze iz Beograda. U furioznom meču, kakav odavno nije viđen na beogradskom ringu, u kome će druga runda biti upisana u antologiju boksa, samleo je velikog rivala i dobrog prijatelja, i tako priuštio svojim mnogobrojnim poklonicima veliko uživanje!
Radost, srećom, bila je kompletna. Na obe plećke, u ekipnom nadmetanju, položen je veliki protivnik. Ališanović, Živković, Šekularac, Đurić i M. Popović osvojili su još devet bodova i tako ispravili sve nepravde, ko je ne datiraju od juče. Prisetimo se samo prolećnog meča i odmah ćemo imati na umu da je tom prilikom meč završen bez pobednika (9:9), jedino zahvaljujući neobjektivnim arbitrima, koji uostalom u ovom prvenstvu, kao ni u prethodnih nekoliko, nisu naklonjeni klubu koji je i te kako zaslužan što se jugoslovenski boks danas visoko kotira na međunarodnoj sceni.
Posle ove blistave pobede „crno-beli“ brod je najzad uplovio u mirne vode. Dvanaest bodova, osvojenih u 13 prvenstvenih kola nisu ni malo ni mnogo. Ali, ako se ima na umu da ekipa nikad nije bila kompletna, da su sudije i niz drugih faktora često bili važniji od trenutne forme i kvaliteta ekipe, onda se bilansom mora biti zadovoljan. Možda ovo prvenstvo neće doneti definitivnu renesansu. Preostalo je malo vremena da se propušteno nadoknadi, ili, preciznije malo mečeva, ali je sad izvesno da Partizan može do kraja postići više od trenutnog, sedmog mesta, da će u idućem prvenstvu biti najozbiljniji konkurent za titulu, koju odavno nije imao u svojim vitrinama.
Praktično, od nedelje počela je pauza u prvenstvu, koja će potrajati sve do aprila, ali Partizan je jedan od onih klubova koji će i u nedelju deliti megdan. Protivnik je glavom Topličanin iz Prokuplja, koji i pored poraza u Prištini još uvek najozbiljnije konkuriše za titulu šampiona. Znači, na redu je opet jedan veliki protivnik. Kakvi su izgledi, zapitaće se mnogi?
Po nama tu nema dileme. Biće to vraški opasan duel u kome, da bi se stiglo do trijumfa, treba proći kroz pakao. Gosti su izvanredni u onim najlakšim kategorijama. Partizan će biti bolji u težim. Pa ipak, treba očekivati novi trijumf, novi prodor ka vrhu, gde je Partizanu i mesto. Ali draž ovo duela nije samo u ekipnom nadmetanju. Nekoliko pojedinačnih okršaja takođe privlači izuzetnu pažnju, a pre svih u velter kategoriji između sve boljeg Šekularca i bivšeg „crno-belog“, Dragoljuba Nikolića. Velike predstave očekuju se i u susretima Živković — Ristić, S. Ališanović — Šaćirović, pa čak i u dvoboju između Belića i Bogdanovića, koji je poražen u duelu protiv Gašija, ali je pritom pružio izvanrednu partiju i dugo vremena odolevao neumoljivom nokauteru iz Prištine. Jednom rečju, na redu je novi spektakl, nova prilika da Partizan dokaže svoju vrednost a oni koji vole njegove boje, svoju odanost njima.