Komentar utakmice Borac — Partizan 0:1: Nekadašnji as Laza Radović bio je vođa puta „crno-belih“ i ne krije da je razočaran grubošću domaćih igrača
— Nikada nisam bio pristalica „svilenog“ fudbala — kaže Radović. — Ali ono što sam video u Banjaluci — to nije fudbal. Igrači Borca su ulazili u duele sa lošom namerom. U poluvremenu sam rekao treneru Mihiću: „U fudbalu nikad nije dobio utakmicu tim koji ne igra, već se tuče“. Slegao je ramenima. I ostao sam u nedoumici: da li je to on zahtevao od svojih igrača ili su oni spontano krenuli da biju.
I svi ostali akteri ove utakmice ne kriju da su razočarani ponašanjem domaćih igrača. Vukotić, Bjeković, Zavišić, Đorđević i ostali nisu bili u mogućnosti da pokažu svoje umeće, jer ih je protivnik obarao, faulirao, vukao za dres… u takvim uslovima, kad su se igrači više čuvali nego što su igrali, nije se ni moglo očekivati da pruže više i pobede sa većom razlikom u golovima.
Pobeda „crno-belih“ je bez pogovora. Istina, i Borac je imao šanse. Ali, veći broj je bio na strani Beograđana, pa je tako i mršavom pobedom Partizan ostao u samom vrhu tabele, čak sa velikim izgledima da se u narednim kolima odlepi od svojih rivala.
Odbrana je u Banjaluci bila bolji deo tima. Naročito su dobro igrali Arsenović, Tomić, Ivančević i Pejović. Napadači u takvim uslovima igre i nisu mogli da pruže ono što se od njih očekivalo. Zato je to bila utakmica u kojoj je bilo više prekida nego igre. A tada fudbal najviše trpi.
— Mi smo zadovoljni rezultatom ali ne i uslovima za igru — kaže Zoran Miladinović, prvi saradnik trenera Kaloperovića. — Još nismo u onoj formi koju smo imali jesenas. Pauza će nam dobro doći da se povređeni igrači izleče, a ostali odmore i pripreme za ono što ih u preostalih deset kola očekuje.
U petak, 16. aprila igraćemo jednu utakmicu u Siriji, a ostale dane ćemo iskoristiti za poboljšanje kondicije, korekcije i psihološko rasterećenje.
Treba istaći da danas Partizan ima znatan fond igrača gotovo iznijansirane vrednosti. U Banjaluci nisu igrali Đurović i Kozić i to se nije osetilo. A kako se u nas igra grubo i sudije olako pokazuju kartone ta okolnost može da bude presudna u krajnjem saldu.
Pobeda nad Borcem došla je u pravi čas. Dvonedeljna pauza u atmosferi rada i zadovoljstva daće bolje rezultate nego što bi to bilo da smo ostali bez bodova u Bosanskoj Krajini. Sad se lakše diše! Obzorja su vedrija. Naša žilava nepobedivost već stvara komplekse onima koji imaju iste ambicije kao i mi. Možda je sad na redu prolećna zlatna serija. Mi uvek posle poraza od Zvezde okrepljujuće i nezadrživo idemo napred. Tako je bilo i jesenas.