OŠTRIMO BLENDU
Malo koji grad u Evropi ima toliko bazena kao Beograd. Međutim, nema ni jednog grada u kojem su plivači u nepovoljnijoj situaciji.
Plivanje je sport mladih, amaterski sport, sport entuzijasta. To je sport koji nema mogućnosti da stvara vlastite prihode, ali je zato neobično važan za zdravlje čoveka i za narodnu odbranu. Zato je uvek, bar na papiru, stavljen u prioritetne sportove.
Plivački sport isključivo živi od dotacija. Plivački klub Partizan u 1975. godini dobio je dotacije u visini od 360 hiljada dinara. Samo za zakup bazena, za normala trening plivača svih uzrasta, klub bi trebalo 700 hiljada dinara (jer sad korišćenje bazena staje 900 dinara).
U svim ostalim gradovima u Jugoslaviji gde postoje bazeni nije tako. Svuda, osim u Beogradu, plivači imaju obezbeđeno besplatno korišćenje bazena, a u Sloveniji čak i trenere plaća grad. A Beograd ima osam velelepnih zatvorenih bazena. Ti bazeni građeni su i novcem sporta, a sada su za plivački sport ovog grada gotovo nepristupačni.
Plivačkom klubu Partizan saopštio je direktor bazena Vračar da ako u roku od dva do tri dana ne donese menicu ne može više da koristi bazen za trening. Sve je to po propisima, kaže on. Međutim, plivački klub nije privredna organizacija, nema svoje prihode, on živi od dotacija koje dobija od Samoupravne interesne zajednice grada. Prema tome, ko je taj ko može i želi da garantuje za plivački klub?
Kao što smo rekli Beograd ima divne bazene. Svi oni imaju svoje direktore, zamenike direktora, upravu i administraciju.
Mnogo je onih koji žive od sporta i oko sporta. Možda i previše. Međutim, jedan sport za koji smo se svi izjasnili da je prioritetan nema uslova za opstanak.
Materijalna baza je stvorena. Kada ćemo stvoriti — uslove za normalan i nesmetan rad? Kada ćemo konačno saznati zašto se ona adekvatno ne koristi i za plivački sport?
Neverovatno je, ali istinito da su plivači našeg glavnog grada imali bolje uslove za trening onda kada smo imali samo dva mala i nekomforna bazena! Ko je za to kriv, plivači sigurno ne!