Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Žene u autu

od

u

SPORTISTI I DOGAĐAJI

Nema ni pravog odgovora, ni opravdanja zašto gasne ženski sport u Partizanu. To osiromašuje ženski sport našeg glavnog grada, pa i u Jugoslaviji.

Znamo: lakše je i pod najtežim okolnostima sačuvati klub, nego ga posle rasformiranja ponovo osnivati.

Zašto je tako, — to je pitanje koje već dugo sebi postavlja Natalija Kojović, dugogodišnja članica odbojkaške ekipe Partizan i iskusna reprezentativka.

Pre šest godina Partizan se rasformirao, a Natalija je pokušala da nastavi sportsku karijeru u beogradskom Sinđeliću. Igrala je za novi klub, ali ne onako nadahnuto sa puno žara, kao kada je branila crno-bele boje. Zato je ubrzo napustila aktivno bavljenje sportom i posvetila se knjizi.

Danas je Natalija profesor fizičkog vaspitanja. Udata je za poznatog košarkaškog asa Žarka Kneževića i ima divnog sina.

Ali, sve to čije dovoljno da se izbriše žal za onim divnim vremenima, kada su Partizanove odbojkašice bile iznad svih rivalki.

— Spremna sam jedino da igram u Partizanu, ukoliko bi se ponovo formirala ženska ekipa — kaže Natalija.

— Partizan je uvek bio preteča svega novog i progresivnog u sportu. Zašto baš Partizan ne bi bio taj, koji bi pokrenuo diskusiju o razvoju ženskog sporta u Jugoslaviji, jer očigledno je da su se problemi nagomilali, a niko ne preduzima ništa. Naše Društvo je uvek negovalo ženski sport; tu su ponikle mnoge istaknute sportiskinje i tu tradiciju ne bi trebalo zanemariti. U stalnom sam kontaktu sa ženskom omladinom i znam koliko vlada interesovanje za bavljenje sportom. Te devojke treba samo okupiti i pružiti im šansu. A za to je potrebno sredstava i dobre volje, završila je Natalija.