Poezija juga
Pismo
Moje pismo putuje,
slatko ko bombona,
pravo na adresu
našeg ŠAMPIONA!
Moje pismo želi,
s mnogo dobre volje,
da mu na tabeli
mesto bude bolje.
Zaigrajte momci
i brže i jače,
obradujte svoje
verne navijače.
— Milica Simić, učenica osmog razreda Osnovne škole „Slobodan Penezić-Krcun“ selo Leposavić, Kosovo
Partizan
Munja seva, kiša lije
a PARTIZAN bitku bije.
Hrabri momci, divna slika,
kao da su od čelika.
Ne znaš koji bolje gazi
da’l Zavišić il Prekazi.
Dok se naša pesma ori
on se kao tigar bori.
Oštra munja nebo para
a PARTIZAN čuda stvara.
— učenik gimnazije „R. J. Korčagin“ Skopje Aleksandar Dimovski
Pobediće!
Ako treba, ako mora,
tako kako mora biće!
Nema drugog odgovora:
mi imamo takve tiće
— nije problem, nema spora! —
i bez Praje i bez Kiće
— POBEDIĆE! POBEDIĆE!
Izdržaće!
I fudbalska četa mlada
zna kako će i zna šta će:
dići će se posle pada,
savladati sve nedaće,
zaigraće ko nekada
tim starije, slavne braće,
i bez Moce i Nenada
— IZDRŽAĆE! IZDRŽAĆE!