Milivoj Karakašević izbio u gro-plan jugoslovenskog stonog tenisa
U poslednjih šest godina ime Milivoja Karakaševića je na svim svetskim i evropskim stonoteniskim rang-listama. Mnoge je velike pobede stekao za to vreme, pa ipak, godinama je već „treći čovek“ jugoslovenskog stonog tenisa.
U vreme silnog uspona mladog Zemunca nemoguće je bilo ispeti se na najveće visine, jer jedan je Dragutin Šurbek. Antun Stipančić je imao meteorski uspon…
Nije bilo lako biti ni treći, uz njih. Naši majstori celuloidne loptice igraju veliku ulogu u svetu ovog sporta. Prošle godine domogli su se evropske titule.
Danas tu titulu brane. Na žalost, sve im je pošlo naopačke. Prošle srede u Prištini, u jednom veličanstvenom sportskom ambijentu, „plavi“ su kao veliki favoriti dočekali reprezentaciju Sovjetskog Saveza. Pobedom nad velikim protivnikom poljuljan ugled na evropskoj tabeli mogao se možda nekako i popraviti, ali naši momci i devojke duboko su razočarali. Palati […] nuševa je našla razloge da ne dođe u Prištinu, ko zna kakve razloge, a ono što smo videli na parketu divne nove dvorane, da bi utisak koliko toliko bio povoljan kada su u pitanju naši, obavezni smo vežemo za ime Milivoja Karakaševića, istinskog junaka u porazu.
Svemu smo se mogli nadati, ali da će Stanislav Gomozgov totalno deklasirati Šurbeka — nikako. To je bio uvodni meč i nagoveštaj poraza „plavih“. Veliki as iz Zagreba, jednako popularan u čitavoj Evropi, milovan salvom aplauza bio je toliko nadigran da nam je skoro bilo stalo da odmah dignemo ruke i od meča i od dvorane… Gomoztov je sjajan majstor, vredelo je bar njemu diviti se.
— Sad će i Karakašević, začulo se u već razočaranoj dvorani.
Kosmonautskom koncentracijom, a opet drhtavih pokreta, kao dve zategnute strune našli su se jedan prema drugom Milivoje Karakašević i Sarkojan Sarkis. Trepere, skakuću, ne zagrevaju se ni uobičajenih šezdeset sekundi, oni odmah žele dvoboj. Kreću…
Tako se ne igra ni u finalu prvenstva sveta! Oštro do totaliteta, precizno do perfekcije. Dva koščata momka pupčano vezana za belu lopticu, rastežu svoje nerve do mreže i nazad munjevito, i stalno tako. Publika je u delirijumu, igra je vanserijska, rivali temperamentni kao da su od iste majke. Prvi set je Karakaševićev! Adio Šrurjak, živeo Karakašević! Gledamo kako surovi zakon sporta, koji je Karašu odredio da bude večiti treći, prestaje da važi. Već će kraj dvoboja. Sarkis bi da grize reket od muke. Gubi. Simpatičan je i krajnje borben. Čovek zažali što u ovom okršaju nema dva pobednika. Ali, pobednik je, ipak, pravi — Milivoj Karakašević.
Publika je gromoglasno pozdravila pobedu našeg majstora, od tada svog miljenika. Veliki sportski as, Dragutin Šurbek, ne može da odoli:
— Bravo, Karaš, bilo je fantastično!
Antun Stipančić nije bio ni najmanje spreman, pa je razočarao kao nikad. Devojke, Dubravka Fabri i malena Perkučinova, isto tako. Meč je izgubljen.
Dvoranom se zaorilo „Karaš, Partizan, Jugoslavija!“ kada su se na parket pojavili slavni Gomozgov i Karakašević.
Ko ne bi zadrhtao pred tim debeljkom, koji stoni tenis igra savršeno. Možda danas najbolje na svetu. Velikan je sporta u svemu. Umeću, ponašanju… Sovjetski as je dobio prvi set, ali drugi — nije. Treći set ne može da počne od buke. Gledaoci su zaboravili na svoja mesta, srca im trepte za Karakaševića. Dobro ide i odlučni set, ali pred majstorstvom Gomozgova Jugosloven se morao pokloniti. Gomozgov je pobedio, a onda je prišao i zagrlio Karakaševića.
Nova salva aplauza ublažila je naš poraz, a Milivoj Karakašević odjednom postao prvi as jugoslovenskog stonog tenisa.