PSIHOLOGIJA I SPORT
Planirano i sistematsko sprovođenje savremenog treninga boksera ne može se ni zamisliti bez aktivnog učešća klupskog lekara. Kompleksna priprema boraca na ringu može da bude efikasna tek kada se ostvari tesni kontakt između lekara, trenera i boksera. U periodu priprema boksera za takmičarski period, pred sportskim lekarom stoje veoma složeni i odgovorni zadaci: da proučava delovanje primenjenog sistema treninga pa zdravlje, fizički razvoj i funkcionalne sposobnosti organizma boksera, da bude uvek u stanju da utvrdi stepen treniranosti i trenutnih mogućnosti boksera, da učestvuje u planiranju i realizaciji režima dodatnog treninga u cilju poboljšanja efikasnosti boksera, da pomaže treneru u planiranju procesa treninga što se tiče doziranja, sadržaja i metodike obaveznih opterećenja, da sprovodi mere predohrane protiv pojave zamora i iscrpljenosti, da određuje režim odmora i broj treninga u toku sedmice u raznim periodima priprema, da organizuje mere predohrane protiv povreda na ringu ili u toku treninga, kao i da se bori za pravilan tretman obolelih i povređenih boksera.
U zavisnosti od stručnih kvalifikacija i iskustva klupskog lekara, ovi zadaci mogu da budu realizovani manje ili više efikasno. Idealna je situacija kada je klupski lekar specijalista za sportsku medicinu i, istovremeno, dobro poznaje psihologiju sporta. Nepisano je pravilo da su lekari koji su se nekada aktivno bavili nekim sportom i dobri sportski lekari, u koliko se opredele za rad sa sportistima: Naravno, to ne isključuje mogućnost da svaki lekar koji sa entuzijazmom prilazi sportu i sportistima, bez obzira da li se ranije bavio sportom ili ne, postane jednog dana dobar sportski lekar.
Da bi uspeo u svojim zadacima na psihofizičkoj pripremi boksera, klupski lekar, pre svega, treba dobro da upozna svoj kolektiv, odnosno da snimi, kako se to obično kaže, psihološku klimu u klubu, zatim da uspostavi takve odnose sa trenerima i bokserima koji će se zasnivati na uzajamnom poštovanju i poverenju. Pri tom ne sme da bude suviše familijaran, niti sme da ispoljava simpatija prema pojedincima. U pogledu davanja saveta mora biti taktičan i oprezan ali uvek uporan i dosledan u sprovođenju svojih principa, koji treba da se baziraju na osnovnim postavkama medicinske struke. Ne sme ni po koju cenu da potpada pod uticaj pojedinih članova uprave ili trenera u pogledu sposobnosti borca da izađe na ring, već se uvek mora rukovoditi objektivnim merilima medicine.
Postavljanje rane dijagnoze finijih promena u stepenu treniranosti i trenutnih mogućnosti boksera može se ostvariti samo pažljivom procenom sportskih rezultata. Klupski lekar je dužan da bude upoznat sa svim rezultatima svojih boksera na takmičenjima, kao i u periodu priprema, i da na osnovu njih donese sud o mogućnostima svakog pojedinog člana ekipe u kojoj radi. Na osnovu toga, u svakom trenutku je u stanju da ima predstavu o realnim mogućnostima boksera, kao i da stekne utisak da li je forma boksera u porastu ili opadanju.
Danas je neophodno prisustvo i sportskog lekara ne samo na mečevima već i na treninzima. Sala za trening je idealno mesto gde je moguće posmatrati stav boksera prema propisanom režimu priprema, odnos prema klupskoj disciplini, njegove oblike ponašanja pri različitim opterećenjima, odnos između trenera i boksera, fiziološka odstupanja srčanog rada i disanja u vezi sa naporima… Na taj način se dobijaju važni podaci o uticaju sportskih opterećenja na organizam i omogućuje da se bolje procene konkretni uslovi bokserskog treninga.
Veliki značaj imaju izjave boksera posle meča i nakon treninga. Na njima sportski lekar treba da insistira. Isto tako, treba posmatrati boksera i nekoliko dana nakon meča, jer treba imati u vidu da visok nivo emocionalne napetosti i toku borbe i neposredno nakon nje može, za izvesno vreme, da maskira znake prekomerne iscrpljenosti, koji postaju uočljivi tek sutradan ili nakon više dana. Premoreni bokser može, recimo, dan nakon meča da ispoljava glavobolju, inertnost pokreta, opštu slabost, utučenost, bledilo kože itd. U takvom slučaju neophodno je da se, za izvesno vreme, izmeni obim treninga i odredi režim odmora…
Možda jednu od najdelikatnijih uloga sportski lekar treba da odigra u terapeutskom i mentalno-higijenskom smislu, nakon poraza svoga boksera. Poraz kao izraz nerealizovanog motiva samopotvrđivanja, pogotovu pred velikim brojem ljudi izaziva u prvi mah kod boksera neprijatno stanje potištenosti, osećanje uvrede i razočaranja, čak i gubitka vere u sopstvene snage. Ovo stanje može da bude ponekad tako dugotrajno da ga se borac ne može osloboditi za sve vreme niza sledećih takmičenja. Ovde se opasnost sastoji u prekidanju sistema takozvanog rada i planiranog treninga, a ponekad čak i u odustajanju od bavljenja tim vidom sporta. U takvoj situaciji, koja ima elemente traumatskog neurotskog stanja, odlučnu ulogu treba da odigra klupski lekar.
Određenim merama i procedurama sa psihoterapeutskim ciljem, koji izlaze iz okvira ovog napisa, lekar mora kod boksera koji je izgubio borbu da stvori aktivno stanje, sa težnjom da ovaj nastavi treniranje, da svu raspoloživu psihičku energiju usmeri na analizu uzroka svoga poraza i pronalazi načine da se ovi otklone u procesu daljeg treninga, s tim da u sledećim mečevima ostvari više šansi za uspeh. Jedan od bitnih uzroka depresivnih stanja, u koje može da zapadne pobeđeni bokser, je i izopačena predstava o tome da uspeh mora uslediti odmah, čim sportista ovlada tehnikom i fizički se pripremi. Isto tako, veliku ulogu u negativnom smislu igra preuranjeno učestvovanje na mečevima kada još nije dostignuta potrebna forma. Baš u ovakvim slučajevima, reč sportskog lekara treba da bude presudna.