Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Znojenje na minus osam

od

u

Prvi radni dan u u novoj godini: Ozbiljnost i rešenost svih u klubu da se bez poremećaja nastavi sa pripremama za proleće bili su pravi znak raspoznavanja kod svih prisutnih

Bilo je hladno nedeljno pre podne. Na stadionu JNA, posebno u restoranu, bilo je živo. Tog 7. januara zakazan je sastanak svih prvotimaca sa stručnim štabom i užim rukovodstvom uprave kluba.

Posle dvadesetak dana videli su se junaci mnogih pobeda. Fudbaleri šampiona stezali su jedan drugome ruku, 3agrljaji, poljupci… u novoj godini poželeli su jedni drugima mnogo lepih želja, a dominirala je jedna: da opet igraju kao autentični šampioni!

Svi su došli. Niko nije zakasnio. Bilo bi čudno da nije tako, jer je ovo primerna generacija visoko svesnih profesionalaca, Tu su i stručnjaci: Conjo Matekalo, Ante Mladinić, Miladinović, Šoškić, profesor Radovanović, Kovačević … I oni najeminentniji iz rukovodstva — Nikola Lekić, Ljubo Potkonjak, Đuro Perić, Mića Bogdanović, Savo Mandić

Uz svog učitelja

Za stolovima u biblioteci na jednoj strani su igrači. Mladost, crvena, vedra i sveža lica. Vidi im se iz očiju da su se odmorili i željni fudbala jedva čekaju ne prvi trening, već početak prvenstva.

Preko puta njih ozbiljna lica sredovečnih ljudi iz uprave i stručnog štaba. Sad su već zreli ljudi i oni koji su nas do juče tako silno oduševljavali: Šoškić, Zoran Miladinović, Gica Damjanović, Vladica Kovačević … Bože, kako vreme leti! Sve uspomene vezane za te nezaboravne „bebe“ još su tako sveže, kao da je juče bilo. A, eto, sad su tu sa svojim nekadašnjim učiteljem Florijanom Matekalom. Igrom slučaja još jednom će zajednički pokušati da nam vrate radost minulih vremena: da pobeđuje Partizan i da igra onako kako je to bilo u slavnim šezdesetim godinama.

Jedan od prisutnih odoleva svemu: Aleksa Atanacković! Od prvog dana je tu. Lice mu je sasušeno, povijeno hoda, ali je vitalan i radan. Neuništiv, rekli bismo gledajući ga sad i kao zamenu za obolelog generalnog sekretara. Bdije nad svim onim što se kaže i što treba uraditi.

I dalje u sedlu

Nikola Lekić je objasnio igračima da je Mladinić ostao neumoljiv u svojoj odluci da ode iz kluba. Naglasio je da svi zbog toga žale, ali da život teče dalje; da Partizana ništa ne može da izbaci iz ravnoteže, još manje da dovede u stanje grogiranosti.

— Morate biti puni vrlina i boriti se za boje kluba kao i dosada — naglasio je Lekić. — Mi u vas verujemo. Neiscrpno je vrelo Partizanove vitalnosti. Matekalo je stručnjak koji je zadužio naš klub, dokazao se u njemu i ostvario ono što je ostalo kao neprolazna vrednost. Entuzijazam, odgovornost, rad i vaš talenat — garant su za ono što navijači i klub očekuju od vas.

Igrači su sa pažnjom slušali sve što je na prvom sastanku bilo rečeno. Naročito kad im se Matekalo, kao novi šef stručnog štaba, prvi put obratio. Iskusni pedagog se tonom i temperamentom razlikuje od onog što su u poslednje dve godine navikli da čuju. Ali im to nije smetalo. Navići će se.

Obavljena je rutinska kontrola telesne težine i pulsa. a zatim su sa profesorom Radovanovićem izišli na prvi trening u ovoj godini. Vilo je hladno. Iznad ta velike grupe koja je trčala dizala se velika para.

Počelo je znojenje na minus osam stepeni. Gledamo ih i pitamo se: šta će nam ova godina doneti…