IN MEMORIAM
Odmah po osnivanju Partizana srcem i sportskom strašću prišao mu je Brana Dimitrijević, advokat, nekada poznati bek beogradske „Jugoslavije“ i državne reprezentacije.
Dimitrijević je bio istaknuti fudbaler između dva rata ali zbog strasti svoje mladosti nije zanemario školu. U socijalističkoj Jugoslaviji jedno vreme radio je kao trener malih beogradskih, ali nikada profesionalno.
U Partizanu je bio član uprave, radio je u omladinskoj komisiji, živeo je s klubom i kad nije bio član bilo kog foruma. Jednostavno, Partizan je bio njegov klub, voleo je sve što mu je pripadalo i nikada ga niko nije mogao odvojiti od crno bele boje.
Spektakularni prelazak Branka Zebeca u Partizan najdirektnije je vezan za Branu Dimitrijevića. On je bio taj koji je u Zagrebu izvadio karte za spavaća kola na svoje i Zebecovo ime, a potom automobilom krenuo sa mladim levim krilom za Beograd.
Voleo je prvu generaciju Partizanovih igrača, mada se kasnije ponosio „bebama“ kao da su svi bili njegova deca. Bio je divan, iskren prijatelj, filantrop, umeo je da razume mlade…
Gledao je sve Partizanove utakmice, čak i poslednjih meseci kad mu je bolest bubrega ozbiljno narušila zdravlje, dolazio je redovno na stadion JNA.
Njegovom smrću naš klub i svi prijatelji sporta izgubili su druga i prijatelja kakvi se ne mogu lako naći.
Slava mu!