Meč košarkaša Bosne i Partizana pratio sam preko televizije. Kao simpatizer „crno-belih“ nisam bio razočaran igrom, čak ni rezultatom, s obzirom na mogućnosti naše ekipe lišene uobičajenog Kićanovićevog učinka. Ono što me je u ovom susretu pogodilo, čak degutiralo, bilo je nekorektno ponašanje domaćih navijača.
Istini za volju, ponašanje navijača nije ni na jednom košarkaškom terenu u nas uzorno i onakvo kakvo bi trebalo da bude. I u ostalim sportskim dvoranama događaju se incidentne situacije u gledalištu, iz koga često dopiru najpogrdniji povici i uvrede upućene gostujućim igračima i sudijama. Ipak, ovo što se dogodilo u meču Bosna — Partizan prevazišlo je svaku meru i minimum dobrog ukusa. Meta podsmeha i omalovažavanja iz gledališta bio je najčešće povređeni igrač (Kićanović) u trenucima kada, po cenu najžešćih bolova, nije uspevao u svojim akcijama. Umesto aplauza borilačkoj veštini sportskoj hrabrosti i poštenju jednog svetskog asa, čije igre čine čast i praznik oku čak i najizbirljivije publike iz gledališta se čuo zluradi podsmeh kad god je Kićanović „pogrešio“!
Tako neviteško, čak kukavičko ponašanje publike, nisam nikada doživeo, a još manje očekivao od pristalica jednog tako kvalitetnog, u svakom pogledu uzornog, šampionskog kolektiva kao što je „Bosna“!
— Refik Smajić, Bijeljina