Odbojkaši „crno-belih“ jesenji deo prvenstva završili u senci zagrebačke Mladosti
Čudo, koje smo potajno iščekivali ove sezone, od mlade generacije Partizanovih odbojkaša: Mikovića, Cvetkovića, Poparića, Šiljegovića, Đorđevića, Vujovića, Veljovića, D. Balandžića. S. Balandžića, Ćućovića, Kuljića — nije se dogodilo. Finiš jesenjeg dela prvenstva nije doneo mnogo uzbuđenja pošto se pokazalo da „crno-beli“ nisu bili dorastao protivnik zagrebačkim studentima u borbi za najviši plasman.
Mladost je postala jesenji šampion sa 22 osvojena boda (11 pobeda iz 11 utakmica) i sa 12 bodova prednosti beži Partizanu, koji je ove sezone prema svim prognozama, trebalo da vodi glavnu reč u prvenstvu. Naši odbojkaši morali su da se zadovolje tek šestim mestom sa 10 osvojenih bodova (5 pobeda i 6 poraza), što praktično znači da su sve šanse za osvajanje titule prvaka izgubljene.
Više poraza nego pobeda
Tokom proteklog jesenjeg dela prvenstva mlada i vrlo perspektivna ekipa Partizana, prikazala je modernu, snažnu i atraktivnu odbojku samo povremeno. Duh i moral, znanje kojim igrači raspolažu i borbenost, na koje su nas navikli dvanaestostruki šampioni kroz dugi niz godina, nisu bili na najvišem nivou.
U ovom trenutku — svi znamo — Partizan U svojim redovima ima igrače lišene iskustva i zbog toga ih ne možemo kriviti. Međutim, borbenost je uvek bila karakteristika prethodnih generacija i mi smo na to naučili. Ovoj generaciji prvotimaca Partizana nedostaje upravo taj elemenat. Njihov moral, borbenost i entuzijazam nisu bili kvaliteti na koje se moglo računati iz nedelje u nedelju, iz utakmice u utakmicu, već samo povremeno. A, to naglasimo, nije bilo dovoljno da bi se ostvarili standardno dobri rezultati. Uostalom, pogledajmo šta kažu neumoljive cifre statistike: Mladost — Partizan 3:1, Partizan — Vardar 2:3, Vojvodina — Partizan 3:2, Partizan — Jedinstvo Interplet 3:1, Modriča — Partizan 3:2, Partizan — Ribnica 3:2, Bosna — Partizan 2:3, Partizan — GIK Banat 3:0, Rabotnički — Partizan 3:1, VGSK — Partizan 3:0 i Partizan — Stavbar 3:1. Ako ovim podacima dodamo i podatak da su „crno-beli“ eliminisani u četvrtfinalu Kupa Jugoslavije od GIK Banata sa 3:1 i to kao domaćin (da bi samo nedelju dana kasnije taj isti tim savladali sa 3:0 u prvenstvenoj utakmici) dobićemo kompletnu sliku o igri naših odbojkaša.
Bez trenera
Ipak, ne možemo se oteti utisku da je pored iskazanih slabosti, bilo i nekih nepredviđenih problema, koji su možda indirektno doprineli da se tim nađe u ovakvoj situaciji.
Možda će za mnoge biti iznenađujući podatak, ali i olakšavajuća okolnost, da je Partizan bio jedini tim koji je prvenstvo započeo bez profesionalnog trenera, pa čak i bez trenera-amatera. Dotadašnji trener Lazar Grozdanović, zbog obaveza prema državnoj reprezentaciji, (koja se pripremala za olimpijske igre u Moskvi), morao je da napusti klub. Teško breme, trenerske odgovornosti preuzeo je kapiten tima Dušan Marković, istina uz pomoć tehničkog rukovodioca ekipe — Dragoljuba Babića. Stečeno iskustvo je pokazalo da rukovodstvo Partizana, u datom trenutku, nije našlo pravo rešenje. „Izgubljen“ je izvanredan igrač,bezkompromisni borac, vođa tima, a trener nije dobijen.
Trebalo bi takođe naglasiti da su „crno-beli“ ostali bez najboljeg igrača — Branislava Matijaševića — koji je prešao u drugi klub; da je Gordan Šiljegović mesecima povređen; da se Goran Stojmirović nalazi na odsluženju vojnog roka. Ako ovome dodamo da je mlada ekipa bila lišena pomoći prekaljenog i iskusnog asa Markovića, koji je umesto da igra sedeo na klupi kao trener, onda se s pravom možemo upitati: Ko zna, uz njihovu pomoć, možda bi se Partizan prošetao kroz prvenstvo?
Ponovo u Partizanu
Svi oni koji dobro poznaju Lazara Grozdanovića, ni jednog trenutka nisu posumnjali u njegove reči obećanja: „Ako ikada ovom klubu zatreba moja pomoć od sveg srca odazvaću se pozivu“. I zaista u trenucima krize Grozdanović je pozvan da se vrati na kormilo Partizana. Iskusni stručnjak više i ne misli na protekli deo prvenstva. Njegove misli i želje usmerene su ka boljem sutra. On ne misli da drugi klubovi imaju bolje igrače, nego što su to danas njegovi učenici, on čvrsto veruje da drugi imaju samo iskusnije igrače. Međutim, talenat i darovitost svakog pojedinca iskazuje se kroz igru cele ekipe i to je ono na čemu se mora u ovom pripremnom periodu raditi. Pojedinac se ne sme visoko izdizati iznad svoje ekipe, jer u kolektivnom sportu, takve zvezde više štete nego što koriste. U jednom trenutku, Partizan je imao više „zvezda“ nego jedinstven kolektiv. Možda tu treba tražiti uzroke neuspeha.
Partizan u ovom trenutku ima jedan od najperspektivnijih timova u zemlji, jedino je Mladost bolja, jer raspolaže igračkim kadrom sastavljenim od samih reprezentativaca. Međutim, sigurno je da uz dobru organizaciju, trening i svega onog što se podrazumeva i ulazi u rad jednog velikog Kluba, Partizan veću narednom prvenstvu može ugroziti lidera prvenstva.
Ubeđeni smo, da će Grozdanović boljom kombinacijom iskustva i mladosti, boljim rasporedom u drugom delu prvenstva (koji je u prvom delu bio vrlo težak), većim zalaganjem i borbenošću Partizanovih prvotimaca uspeti da mudrim vođenjem dovede tim do drugog mesta i na taj način prvenstvo učini interesantnijim. Tada se nećemo ljutiti ni zamerati našim odbojkašima što nisu prvi, ali ćemo se ljutiti kada se ne zalažu i kada ne pružaju sve od sebe da bi sačuvali renome i ugled kluba. Jer zaključimo: ove sezone Partizan je imao sve uslove za normalan rad i trening!