KROZ NAŠU LUPU
Navijači Partizana neće zaboraviti košarkaškog sudiju Brumena: pristrasnim suđenjem oduzeo je titulu „crno-belima“! Bio je to najniži pad jugoslovenske košarke koja je dugo odolevala oporim stvarima savremenog sporta, posebno fudbala.
Nedavno smo u Skenderiji upoznali novog „Brumena“: sudiju Matijevića! Njegove čudovišne odluke, drskost, prostačko navijanje i cinizam kojim je opštio sa igračima Partizana bili su nešto što još nije viđeno u našim košarkaškim dvoranama.
U prošlosti jedne brkove smo dobro upamtili. Igrači i navijači Partizana sigurno nikad neće zaboraviti Matijevićeve brkove.
„Nešto mu se međ zubima crni, kao jagnje od pola godine…“ Tako narodna pesma veliča brkove Marka Kraljevića. Ali, brci ne pripadaju junaku već — kukavici.
Ilija Matijević je tako vodio utakmicu Bosna — Partizan da se ishod unapred znao. Za njega čak ni prisustvo kamera nije značilo ništa. Slepo je činio sve da domaćim pobedi. I to zarad trećeg, onog koji nije bio u Sarajevu.
U sportskim igrama sudije su uvek bile svemoćne. Ipak, ni u jednom sportu oni ne mogu toliko da odmognu ili pomognu kao u košarci. To često može da bude urađeno na diskretan način, široj publici gotovo nevidljivo.
Suđenje u Sarajevu je karakteristično to tome što se Matijević nije trudio da odluke „uvija u staniol“. On se od prvog minuta usredsredio na to da Partizan ne osvoji dva boda. I nije mu bilo važno šta će reći javnost. Služio je verno svom mračnom cilju. U motive ne zalazimo, to je teško dokazati. Ostaje kao neoboriva istina da je jedan delilac pravde bio sve pre samo ne tumač pravila igre i ne čovek dobrih namera prema timu koji je u celoj polusezonu ostao neporažen. U zemljama veće sportske kulture i tradicije takvi se klubovi poštuju, njima se javnost divi, novinari ih slave…
Na žalost, kod nas nije tako. Što si suvereniji u vrhu, tim više raste velika zavist rivala. Sad se manje misli kako do stići najboljeg već kako srušiti najboljeg. I zavere i zaverice počinju da se pletu…
Očigledno je da moćnim Partizan u jugoslovenskoj košarci nekima smeta. Čak i sportskim radnicima i forumima. Kako inače, objasniti mišljenje predsednika komisije za delegiranje sudija kad je Partizan blagovremeno tražio izuzeće Ilije Matijevića, nego kao unisono gledanje da se dominacija Partizana zaustavi.
Očigledno je da svi oni ne znaju kakve su snage u stanju da u sebi nađu Kića i ostali igrači i da baš na tu hajku odgovore na najbolji način — potpunom mobilizacijom svih moći!
U Sarajevu je Partizan bio iznenađen, zbunjen, pošten i naivan. Iz te lekcije „crno-beli“ su mnogo naučili. To im se više ne može dogoditi. I kad budu osetili da neki delilac pravde želi da pomogne rivalu, sačuvaće nerve, zbiće redove, zaigraće iz inata, onako kako to mogu samo ljudi sa ovog prostora kad osete nepravdu. I to će biti Partizanov odgovor na sve nepravde…