Košarkaši i dalje u „mrtvoj trci“ sa Cibonom
Košarkaši Partizana su ostali u šampionskoj trci. Ali, ostala je nad tom stazom, koja vodi ka tituli najboljeg kluba Jugoslavije, velika senka mnogih neobjašnjenih okolnosti vezanih za suđenje, naročito u onom kontraverznom meču u Sarajevu, gde su „crno-beli“ izgubili sa 104:92.
Neuobičajeno naelektrisana atmosfera, puna zapaljivih varnica i nedoraslog suđenja za jedno ovakvo nadmetanje u kome su se borili jedan zvanični šampion države bez šansi da se potvrdi i jedan koji na nju juriša, biće još dugo tema razgovora. O tome ko je kada i zašto bio u pravu i zašto su neke stvari onakve kave ne bi trebalo da budu.
Kao što je istina da je prva runda super-derbija šampionata pripala Beograđanima, istina je i da ova dva tima i dalje vode „mrtvu trku“.
Kao posledica poraza od Bosne dogodilo se da u 13. kolu Partizan nije mogao da računa na svoje najbolje članove: reprezentativce Dragana Kićanovića i Miodraga Marića. Prvi još neizlečen dok je Marić kažnjen (treća tehnička).
U međuvremenu, u Palati sportova u Novom Beogradu, Partizan je dočekao debitanta titogradsku Budućnost. Posle prilično žilavog otpora gostiju osvojena je dvanaesta pobeda u prvenstvu. Istina, Beograđani su se dosta mučili i namučili. Jer, protiv novajlije nisu imali ni mnogo ambicija, a ni snage koja je prilično iscrpljena u onom značajnom duelu u Sarajevu.
Ako se govori o sadašnjem saldu košarkaša Partizana onda je on, svakako, zapažen i zaslužuje da se o njemu govori kao o budućem šampionu. Jer, u neviđenom spektaklu u Zagrebu izraziti favorit bila je — Cibona. Pred najvećim auditorijumom gledalaca u zemlji (oko 13.000), košarkaši Partizana su u veličanstvenoj igri srušili sve prognoze, poremetili su unapred najavljeno slavlje Zagrepčana. Bila je to pobeda od „pola koša“ (95:94), ona za koju se kaže da je — najslađa.
Dok je Boban Petrović pružio velemajstorsku igru u zagrebačkom Domu sportova i bio jedan od najzaslužnijih za neviđen podvig, dotle je Dragan Kićanović bio koliko radosna toliko i tužna priča iz sarajevske Skenderije. Kića je svim žarom svoga nesalomljivog srca želeo da igra, da koševima pomogne drugovima. Međutim, sav u zavojima, nedovoljno zalečen više nervozan zbog razvoja događaja na terenu na kome su sudije vodile glavnu reč, njegovi šutevi nisu bili opako ubojiti kao ranije. Ostaće i ovaj podatak za diskusiju, da li je Kića bio junak ili tragičar? Kao i da li je, uopšte, trebalo ovoliko da se žrtvuje, kada je ostalo premalo nade za uspeh.
Međutim, sve u svemu, Partizan nije ništa izgubio od svog entuzijazma i kvaliteta koji je posedovao i do gostovanja u Sarajevu. Štaviše, ovaj poraz, kao i način na koji se to dogodilo, mogu da motivišu tim da prevaziđe izvesne slabosti koje su sve evidentnije i u sudijskoj i košarkaškoj organizaciji.
Kako se ono kaže: Nekad bilo — ne ponovilo se! Trebalo bi sve što pre zaboraviti, da se tim okrene onome što dolazi. Jer, to je najvažnije. A ono što dolazi to je gostovanje u Šibeniku, gde Beograđani odlaze na noge dojučerašnjem debitantu, sada ojačanom velikim ambicijama, a spremnom za iznenađenje.